Prilagođavanje novim situacijama

Da bismo život promijenili nabolje, treba nam hrabrost, što ne znači da treba da srljamo, već da ne budemo bojažljivi, treba da procijenimo rizike i korak po korak prepustimo se izazovima novog, svjesni da nešto možemo da izgubimo, ali i mnogo toga da dobijemo.

autor: Mr V. Knežević

Priznali mi to ili ne, život je kao rijeka, stalno teče i to na različite načine. Nekada je tok kontrolisan i predvidiv, drugi put nepredvidiv i bez naše kontrole. Situacije i događaji se smjenjuju, novo zamjenjuje staro, poznato ustupa mjesto nepoznatom. Nekada imamo mnogo izbora na raspolaganju, nekada nam je odabir prilično sužen, ili smo dovedeni pred svršen čin. Činjenica je i da nije uvijek lako ploviti tom životnom rijekom, preživjeti virove i brzake, izbjeći brodolome, krenuti na put ispočetka.
Ali činjenica je i da mi sami sebi nekad otežavamo nove životne situacije, teško prihvatamo promjene, čak i kada su nabolje. Šta nas to koči, zbog čega smo neprilagodljivi? Zašto nove okolnosti, i kada su dobre, ne vidimo kao izazov, već ih doživljavamo kao noćnu moru? Zašto se ukopavamo u mjestu i odbijamo da se prilagodimo promjenama koje nam život donosi? Da bismo to otkrili, moramo da se suočimo sa samim sobom, sa svojim navikama i ustaljenim rutinama, sa otporom prema nečemu drugačijem i zonom komfora koju ne volimo da napustimo jer nam daje sigurnost.

Navike
Koliko god navike bile dobre, jer nam olakšavaju da različite stvari radimo lako, brzo i rutinski (svakodnevno pranje zuba, biranje najkraćeg puta do posla bez mnogo razmišljanja), one mogu i da nas koče, da utiču na naše izbore, čak i da nam oblikuju život. Dobitnik Pulicerove nagrade Čarls Djuhig i autor knjige Moć navike, kaže da, iako većina naših svakodnevnih izbora liči na posljedice dobro promišljenog odlučivanja, oni to nisu, oni su navike, koje vremenom imaju ogroman uticaj na naše zdravlje, produktivnost, materijalnu sigurnost i sreću.
Na primjer, smiješi vam se novi, perspektivniji posao, ali vi ste navikli na kolotečinu starog i odbijate ga. Možda imate priliku da promijenite stan za veći, u kome svaki član porodice ima svoju sobu, ali ste navikli na stari kraj, gdje znate sve susjede i trgovine i ne mili vam se ta promjena, pa smišljate 1001 razlog protiv selidbe. Ili, treba da započnete novi život sa osobom koju volite, a vi umjesto da se radujete zajedničkom životu, paničite zbog dijeljenja kupatila i pomijeranja namještaja. Čak i odlazak na ljetovanje može da bude problem ako ste navikli da uvijek idete u jedno isto mjesto, pa prijedlog da odmor provedete negdje drugdje doživljavate kao nepotrebnu komplikaciju, punu nepredvidivih situacija, od smještaja, do plaže.
Navike još kako mogu da nam utiču na kvalitet života. Kao što postoje evidentno loše navike kao što su na primjer pušenje, psovke kao poštapalice, konzumiranje brze hrane, koje jasno prepoznajemo i trudimo se da ih prevaziđemo, tako postoje i one nevidljive navike, zbog kojih pružamo otpor potencijalno novim, dobrim stvarima i nemamo hrabrosti da se suočimo sa promjenama.

Zona komfora
Naučnici kažu da nam je za životne promjene potrebna hrabrost, a nju ćemo steći ako iskoračimo iz zone komfora, koja nas brani od nepoznatog i neočekivanog. Zone komfora su važne oaze našeg duševnog mira, dobra mjesta u kojima se osjećamo sigurno i bezbjedno. Ali ako se previše ušuškamo u njih, one mogu i da nas ograničavaju. Na primjer, osjećate se usamljeno, svi vam savjetuju da izađete iz kuće i upoznajete nova mjesta i ljude, ali vi se najudobnije osjećate u svojoj dnevnoj sobi, a druženje sa ljudima koje ne poznajete cijelog života vas izbacuje iz cipela.
Kako ćete da unesete nov kvalitet u svoj život ako se plašite svake promjene, pružate otpor i odbijate da se suočite sa novim situacijama, mjestima i ljudima? Teško. Zato što je to začarani krug. Na vama je da izađete iz njega i prihvatite rizike i iskušenja koje život donosi. Ne kaže se uzalud ko ne riskira, taj ne profitira. Izlaženje iz zone komfora ne znači da treba da srljate, već da ne budete bojažljivi. Treba da procijenite sebe i svoju snagu, naoružate se samopouzdanjem i gledate unaprijed, a ne unazad. Nekada ćete izgubiti, ali i mnogo puta ćete dobiti.

Strpljenje i upornost
Biti hrabar ne znači da svoj život treba da prevrnemo naopačke, već da se suočimo sa samim sobom. Racionalno vagajmo šta bismo voljeli da promijenimo, a onda napravimo prvi korak. Odluke u stilu smršaću, baviću se sportom pet puta nedjeljno, daću otkaz i krenuti na put oko svijeta, izlaziću tri puta nedjeljno isključivo na nova mjesta pretjerane su, nerealne i osuđene na propast. Ne radite to sebi, jer će vas poslije par dana saplesti realnost. Stvari se uglavnom ne mijenjaju preko noći.
Umjesto toga, krenite sitnijim koracima i nemojte biti nestrpljivi. Dajte sebi dovoljno vremena, uz stalno podsjećanje na to šta su prednosti vaše odluke, jer samo tako nećete odustati. Nije cilj da postignete nemoguće savršenstvo, već da stvari krenu nabolje. Rigorozna dijeta kombinovana sa svakodnevnim intenzivnim vježbanjem zvuči dobro na papiru, ali u realnosti brzo slama duh. Umjesto toga, zamijenite naviku pretjerane konzumacije slatkiša drugom navikom, recimo, konzumiranjem orašastih plodova i suhog voća. Iskustvo je pokazalo da lakše izlazimo na kraj s lošim navikama ako im nađemo odgovarajuću dobru zamjenu, umjesto da ih samo ukinemo i ostavimo prazninu.

Hrabrost
Većina nas posjeduje više hrabrosti nego što možemo i da zamislimo, kaže Dejl Karnegi, autor bestselera Kako prestati brinuti i početi živjeti, koja je mnogobrojnim čitaocima pomogla da prevaziđu probleme i brige koje ih koče da imaju život kakav zaslužuju. Karnegi savjetuje da promijenimo loše navike u dobre, izborimo se sa svakodnevnim stresom i ne dozvolimo da strah i strepnja rukovode našim odlukama i životnim izborima.