Zdravlje za pojedinca i društvo

 

Uspjeh iskorijenjivanja nekih zaraznih bolesti dugujemo usavršavanju tehnologije proizvodnje vakcina – danas se proizvode vakcine visokog stepena imunogenosti, a niskog stepena neželjenih dejstava.

 

Autor: Dr R. Kosić

 

Vakcinacija je postupak kojim se postiže razvijanje otpornosti na zaraznu bolest. Unošenjem mrtvih ili oslabljenih izazivača bolesti u naše tijelo postiže se odgovor imunog sistema koji je identičan odgovoru na obolijevanje. Organizam će stvoriti antitijela na određenu bolest, a do bolesti neće doći zbog oslabljenosti izazivača u vakcini. Dođemo li kasnije u životu u kontakt sa bakterijama ili virusima, dočekaćemo ih sa već „postrojenom vojskom” odbrambenih ćelija koje će prepoznati i uništiti mikroorganizam bez mogućnosti da se bolest ispolji u punom obimu, opasnom po zdravlje.

 

Otkriće doktora Dženera

Vakcinacija nije tekovina moderne medicine. Još prije više od 200 godina engleski, seoski ljekar Edvard Džener je primijetio da mljekarice koje svakodnevno dolaze u kontakt sa kravljim boginjama imaju lake oblike velikih boginja. Strpljivim radom i hrabrim eksperimentima u uslovima koji nisu ličili na današnje laboratorije uspio je da dobije oslabljeni soj virusa velikih boginja i da spasi mnoge živote. Ubrzo se među ljekarima raširilo vjerovanje da je na isti način moguće spriječiti obolijevanje od mnogih bolesti. Uslijed napretka medicinske nauke i tehnologije nastupila je era u kojoj neke zarazne bolesti postoje samo u udžbenicima. Vakcinacija je najdjelotvorniji, ekonomski najefikasniji način da se ne dozvoli obolijevanje pojedinca ili širenje bolesti u zajednici.

 

Nacionalni kalendari vakcinacije

Svjetska zdravstvena organizacija stalno prati pojavu epidemija određenih bolesti i daje preporuke za uvođenje novih vakcina u nacionalne kalendare, a sve sa ciljem eliminisanja najvećeg broja zaraznih bolesti. Nacionalni kalendari prate preporuke moderne medicine i usklađuju vrste vakcina, broj doza i uzrast u kome će se davati određene vakcine. Globalizacija je u ovoj sferi pozitivan fenomen – zarazne bolesti ne poznaju granice, boju kože ili nacionalne običaje, zato su kalendari obavezne i preporučene vakcinacije slični u svijetu. Najnoviji važeći plan i program vakcinacije u našoj zemlji poštuje sve principe dobre kliničke prakse iz razvijenih evropskih zemalja. Vakcine su dostupne i distribuiraju se po potrebama medicinskih ustanova. Svakoj vakcinaciji prethodi pedijatrijski pregled, razgovor o podnošenju prethodne doze i eventualnim reakcijama. Manje zaraznih bolesti sa manje komplikacija znači manji broj bolničkih dana i manje primljenih antibiotika.

 

Redoslijed primanja vakcina

Vakcinacija započinje u porodilištu davanjem prve doze vakcine protiv zarazne žutice tip B, i vakcine protiv tuberkuloze (BCG vakcina). U toku prve posjete pedijatru poslije detaljnog pedijatrijskog pregleda nastavlja se vakcinacija drugom dozom vakcine protiv hepatitisa B (treća doza se daje sa navršenih šest mjeseci). Sljedećeg mjeseca započinje niz od tri vakcinacije u razmaku od 4 do 6 nedjelja. Dojenče će primiti petovalentnu vakcinu koja će ga štititi od difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize i hemofilusa influence tipa B. Za djecu rođenu u ovoj godini obavezna je istovremena primjena pneumokokne vakcine. Redovno vakcinisano dijete će sa tri doze ovih vakcina i revakcinom u drugoj godini biti zaštićeno od opasnih bolesti od kojih su mnoga djeca ranije umirala. Poslije prvog rođendana dijete će biti pozvano da se vakciniše trovalentnom vakcinom protiv malih boginja (morbila), crvenke (rubeole) i zaušaka (parotitisa). Ova vakcina se obično naziva MMR vakcina.

 

Revakcinacija

Revakcinacija ili busterizacija je davanje dodatnih doza kod već kompletno vakcinisanog djeteta u cilju buđenja imuniteta i pojačavanja imunog odgovora. Druga revakcinacija je pred polazak u školu, treća u završnom razredu osnovne škole. Osim obaveznih vakcina dijete može da primi i druge vakcine po preporuci pedijatra ukoliko je zbog zdravstvenog stanja u povećanom riziku od teških oblika neke bolesti. Vakcinalni status se provjerava prilikom svakog sistematskog ili kontrolnog pregleda, poslije povrede ili oboljenja koje po kliničkoj slici mogu da liče na neku zaraznu bolest. Vakcinalni karton je obavezni dio medicinske dokumentacije, nosi se na rekreativne nastave ili porodična ljetovanja.

 

Značaj redovne vakcinacije

Kod nas, kao i u razvijenom svijetu, organizovano vakcinisanje djece sprovodi se decenijama unazad. Zahvaljujući tome mnoge zarazne bolesti odavno nisu viđene osim na stranicama udžbenika. Vakciniše li se sistematski cijela osjetljiva populacija, smanjuje se mogućnost kruženja izazivača u njoj. Svaka reakcija na primljenu vakcinu se obavezno prijavljuje pedijatru koji odlučuje da li se radi o lakoj ili teškoj, očekivanoj ili neuobičajenoj reakciji. U skladu sa tim se pravi plan za nastavak vakcinacije. Odluče li se roditelji da se ogluše o zakonsku obaveznost vakcinacije zato što su zarazne bolesti danas rijetke, snose veliku odgovornost za pad ukupnog procenta vakcinisane djece, i ponovnu pojavu zaboravljenih bolesti. Pojava velikog broja oboljelih od malih boginja početkom ove godine potvrda je da je samo visok obuhvat vakcinacijom zaštita od bolesti.