Planinski dragulj sa 365 izvora

autor: I. Dragičević

Smjena krša i zelenih proplanaka, stijena i gustih šuma, sve to upotpunjeno bajkovitim jezerima i izvorima čini Treskavicu jednom od najljepših planina u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina nadaleko je poznata po svojim planinskim ljepoticama, koje su mamac za brojne posjetioce, turiste, planinare, rekreativce i ljubitelje prirode. Jedna od njih je i planina Treskavica, smještena u centralnom dijelu BiH, 30-ak kilometara od Sarajeva, a pripada lancu dinarskih planina. Na Treskavici se nalazi sedam vrhova viših od 2000 metara nadmorske visine, a najviši vrh nalazi se na 2088 metara nadmorske visine, zbog čega Treskavica spada u red viših planina u BiH. Na pitanje kako se zove njen najviši vrh možete očekivati tri različita odgovora. Za jedne je to Mala ćaba, za druge Paklijaš, a za treće pak Đokin toranj. Različita su objašnjenja za ova tri imena, ali svakako je najrasprostranjenije ono po kome je naziv Mala ćaba najstariji naziv, koji su ovom vrhu dali mještani iz sela u podnožju Treskavice, a vežu ga za tradicionalno posjećivanje vrha iz religijskih razloga. Isto objašnjenje navodi da se naziv Paklijaš odnosi na područje malo južnije od vrha, koje je dobilo ime zbog nepristupačnosti i surovosti terena, a naziv Đokin toranj je vrh dobio po arhitekti i planinaru Đoki Petroviću, koji je tu izgradio sklonište od kog su danas ostala samo metalna vrata. Kako god nazivali ovaj vrh, jedno je sigurno – pogled sa njega je impresivan i seže daleko. Sama planina ime je dobila po čestim manjim zemljotresima, jer je smještena u zoni sa veoma jakim seizmičkim kretanjima, pa su je u narodu često nazivali „planina koja se trese”.

Bogatstvo izvora

Jedinstvenost Treskavice, po čemu se razlikuje od većine drugih krševitih planina, ogleda se u bogatstvu izvora, jezera i potoka. Prema dostupnim podacima, na ovoj planini izvire čak 365 vrela, među kojim su i izvori pet velikih rijeka: Željeznice, Bistrice, Ljute, Bijele i Rakitnice. Posebnu pažnju plijene treskavička jezera, od kojih su najpoznatija glacijalna jezera, smještena iznad 1500 metara nadmorske visine, koja ujedno predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini: Veliko, Crno, Bijelo, Platno i Malo jezero.

Najveće i najljepše je svakako Veliko jezero, dugo 220, široko 185, a duboko šest metara, poznato po svojoj kristalno čistoj vodi i netaknutoj prirodi koja ga okružuje. Veliko jezero je ujedno i jedino jezero koje privlači ribolovce, jer u njemu ima pastrmke. Sredinom 20. vijeka sva jezera su vještački poribljena, ali je poribljavanje uspjelo samo na ovom jezeru. Svega 150 metara od Velikog jezera nalazi se i jezero Platno, a oko 700 metara dalje Crno jezero, koje je dobilo naziv po tamnoj mahovini kojom je obraslo dno jezera. Crno jezero je, pored Velikog jezera, pogodno za kupanje, ali njegovo poribljavanje bilo je neuspješno jer tokom zime površina jezera zaledi te sva riba u njemu ugine. 

Još jedna prirodna ljepota na koju ćete naići krenete li u pohod na Treskavicu jeste vodopad Skok, koji se nalazi u blizini planinarskog doma „Radovan Bjelica”. Vodopad, visok oko 40 metara, nastaje oticanjem vode iz Velikog jezera. Javlja se u jesen i proljeće, u ljetnom periodu teško ćete ga vidjeti jer presuši, a u zimskom, kada su temperature izrazito niske, vodopad zaledi i izgleda kao mnoštvo pećinskih stalaktita.

Smjena zelenila i krša

Priroda je bila darežljiva prema ovoj planini, te je obdarila slikovitim šumama crnogorice i bjelogorice, zelenim i bujnim proplancima, impresivnim stijenama i krševima, te obiljem izvora i jezera. Nigdje nećete naći tako izražen kontrast i smjenu između pitome vegetacije i divljeg, hercegovačkog krša kao na Treskavici, zbog čega istraživanje i osvajanje njenih predjela i vrhova nikada neće biti dosadno. Naći ćete na njenim zelenim površinama i ljekovito bilje poput hajdučke trave, kantariona, gloga, majčine dušice, vranilove trave, ali i omiljene bobice poput jagoda, borovnica, malina i kupina. A poznata je Treskavica i po endemskoj vrsti, Bosanskom ljiljanu i krdima divokoza, koja su nekada bila neizbježan prizor. Klima na ovoj planini je prava planinska – iznad nje se sudaraju mediteranska i kontinentalna struja, pa nerijetko na Treskavici za jedan dan možete doživjeti četiri godišnja doba. Ako vrijeme dozvoli, s njenih vrhova pruža se veličanstven pogled na okolne planine.

Odlučite li se da posjetite ovu planinsku ljepoticu, najpristupačniji je put iz sela Turovi kod Trnova. Markirana i sigurna staza vodi do planinskog doma i kampa Sustavac, a put dalje vodi do Velikog jezera, pored nekadašnjeg planinarskog doma „Josip Sigmund” na Kozjoj luci. S obzirom da je put makadamski i nije pogodan za automobile, savjetujemo da se pripremite za pješačenje i uživate u neprocjenjivoj prirodi i pejzažima koji će se prostirati ispred vas. Drugi pristup je iz planinarskog doma „Vrela”, koji se nalazi na području Tušila, u naselju Sinanovići, dok je treći od sela Rakitnica, preko Baletinih voda. S koje god strane krenete na pohod na Treskavicu, prizori koje ćete vidjeti i prirodna bogatstva koja ćete proći ostaće vam dugo u sjećanju.