U hladu stoljetnih platana Dučićevog grada

M.Maličević

O gradu na Trebišnjici pisali su pjesnici, ljekari, istoričari, slikari… Opisan kao grad sunca i kamena, Dučićev grad, mjesto u kojem miriše more, a nigdje ga ne vidite, vinska metropola, filmska pozornica, Bosna i Hercegovina u malom… Jedno je sigurno – ljepote Trebinja ne staju u jednu posjetu, pa ćete mu se sigurno ponovo vratiti.

Upoznavanje Trebinja počeli smo tamo gdje u ovom gradu sve počinje i sve se završava – pod platanima. Ova mediteranska stabla, visokih i bogatih krošnji, stara čak 127 godina, sigurno su najprepoznatljiviji simbol Trebinja, a krase najpoznatiju i po mnogima najljepšu baštu istoimenog hotela. Kako ovdje vole reći, ako niste uživali u hladu platana kao da niste ni bili u Trebinju, jer i dobro i loše u Trebinju prvo se sazna na kafi pod platanima. Šesnaest stabala ovog gorostasa posađeno je za vrijeme Austrougara, koji su po dolasku u ovaj hercegovački grad izmjestili staro tursko groblje iz centra grada i na tom mjestu posadili platane, u čijoj debeloj hladovini danas uživaju Trebinjci i brojni turisti. 260 sunčanih dana u godini brojka je kojom se takođe ponose u Trebinju, a duh Mediterana osjeti se na svakom koraku. Velike kamene kuće, rastinje i neodoljivi miris mora, za koje ćete pomisliti da je iza ćoška, ali je ipak nešto dalje, pa ćete za 23 kilometra stići do Dubrovnika, a za 35 do Herceg Novog. Gradski trg, među mještanima poznatiji kao pijaca, za Trebinjce je njihovo pozorište, a subotom je, kažu, premijera. Tu se odvija život, ljudi se na tom mjestu sastaju i rastaju, to je centar svega. Okolna brda Leotara, kao i brdo Crkvina pružaju nesvakidašnje poglede na grad sa kojih ćete napraviti nezaboravne panoramske fotografije.

Oaza kulture, sporta i filma

Trebinje iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista, a da je ovaj grad po mnogo čemu jedinstven, najbolje potvrđuju riječi čuvenog pjesnika i slikara Mome Kapora, takođe Hercegovca, koji je napisao da „Trebinje nije ni selo ni metropola. Ono je metafora, san!” Da biste upoznali brojne znamenitosti ovog grada, krenite od starog jezgra grada. Tu se nalazi Muzej Hercegovine, čiji vrijedni eksponati potvrđuju da su na ovom području postojale različite kulture i civilizacije, od praistorije do danas. Dučićev legat zauzima centralno mjesto među stalnom postavkom Muzeja. Cijeli Stari grad sa svojom arhitekturom odiše nekom posebnom magijom prošlih vremena i najčešće je prva tačka na turističkim mapama. Zbog autentične unutrašnjosti često je meta filmadžija, a ono po čemu ga brojni turisti prepoznaju i zbog čega dolaze jesu kadrovi iz filma i serije „Ranjeni orao”, koji su snimani baš ovdje, a „Anđelkina kapija” po mnogima je najposjećenije mjesto u Trebinju. Zbog snimanja filma „Na mliječnom putu”, Trebinje je posljednjih godina nosio epitet filmskog grada, a posebno su bili ponosni što je u njihovom gradu duže vrijeme boravila i proslavljena Monika Beluči, kao glavna heroina filma. Malo je poznato da je još davne 1935. godine u Trebinju, u njemačkoj produkciji, snimljen film „Ciganski baron”, a i velika Milena Dravić debitovala je na filmu čiji su kadrovi snimani upravo u ovom gradu. Mnogo je glumaca porijeklom iz Trebinja, a mještani posebno pominju Natašu Ninković i Nebojšu Glogovca. U Trebinju je, zbog mediteranske klime, uvijek lijepo, a posebno s proljeća i ljeti, kada je najviše dešavanja i sve vrvi od turista. Najviše ljudi je u vrijeme Dučićevih večeri poezije, kada Trebinje postaje prijestonica pisane riječi. Da Trebinjci drže do kulture govori i tradicionalni Festival festivala, smotra pobjednika svih festivala amaterskih pozorišta u regionu. Tu je i Festival mediteranskog i evropskog filma, a da je grad sporta, potvrđuje Košarkaški kamp „Dejan Bodiroga”, koji okuplja velikane košarke.

Pjesnikov grad

U centru Trebinja nalazi se Dučićeva ulica i spomenik velikom pjesniku i ambasadoru, koji je obožavao rodni grad i mnogo činio da ga učini posebnim. Trg slobode sa spomenikom Oslobodiocima Trebinja, koji je Dučić poklonio svom gradu, centralno je okupljalište Trebinjaca. Jovan Dučić ima svoj park o kojem se za života revnosno brinuo, poklanjajući mu sadnice o kojima su drugi parkovi mogli samo da sanjaju. Planinu Leotar, koja bdije nad Trebinjem, ovjekovječio je u svojim „Jutrima sa Leutara”. Urbana legenda kaže da Trebinjci od dva do pet popodne spavaju, da je grad tada potpuno prazan i da su u to vrijeme jedino budni Dučić i Njegoš koji jedan drugom recituju stihove.

Grad sa najviše spomenika

Prvo mjesto na listi sa najviše nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini zauzima Trebinje. Od njih 88, Arslanagića most, trebinjski pandan višegradskoj ćupriji, ima izuzetnu kulturno-istorijsku vrijednost. Brojna arheološka i istorijska područja sa starim vjerskim objektima različitih konfesija, zaštićeno su naslijeđe Trebinja i simbol bogate istorije i različitosti koje krase ovaj grad.

U vinu je istina…

Trebinje i cijela Hercegovina od davnina su vinogradarski krajevi, a vina sa ovih područja krasila su, prema spisima, i Bečki dvor. Danas u Trebinju i okolini postoje nadaleko poznate vinarije čija vina osvajaju prestižne nagrade na međunarodnim sajmovima. Sigurno najpoznatija je vinarija Vukoje čija je nova galerija, na uzvišenju iznad Trebinja, mjesto koje svakako trebate posjetiti. Sigurni smo da ćete omamljeni mirisom vina i juga, ovog ljeta posjetiti grad na najvećoj ponornici u Evropi. Uz domaće gastronomske delicije i čašu autohtone Žilavke, dobro ste došli i dobro ćete se vratiti u Trebinje.