Izazov za djecu, kreatore, roditelje i pedagoge

Početak svake nove školske godine donosi roditeljima neizbježne troškove za nabavku nove dječje odjeće i obuće. Da li su školske uniforme rješenje ovog kao i mnogih drugih problema?

Autor: M. Đokić

Pojavljivanje veće grupe ljudi jednoobrazno obučenih uvijek ima određeni efekat na našu pažnju. Jednostavno je nemoguće ne primijetiti ih. U zavisnosti od okolnosti, emocije koje ovakav susret izaziva mogu da budu i pozitivne i negativne. Međutim, prizor djece u školskoj uniformi najčešće asocira na određenu vrstu uređenog sistema i pouzdanosti. U vremenima kada su ove kategorije manjkave, ovo je svakako lijepa slika.

Vijekovima u upotrebi

Prema nekim istorijskim zapisima, prvi pomeni školske uniforme odnose se na 1222. godinu kada je u Engleskoj od đaka jedne škole zahtijevano da na nastavu dolaze u odjeći određenog tipa. Ipak, većina istoričara se slaže da su predstavnici škole „Christ's Hospital”, u engleskom gradiću Horšamu u Zapadnom Saseksu, u pravu kada tvrde da su njihove uniforme najstarije na svijetu. Ova škola je osnovana 1552. godine i brinula je o obrazovanju djece bez roditelja kao i o onima čiji su roditelji bili slabijeg imovinskog statusa. Sredstva za uniforme prikupljana su dobrotvornim prilozima, a plavi kaput, žute čarape i kožni kaiš su do danas ostali skoro nepromijenjeni dijelovi izgleda učenika ove škole. Interesantno je da prema skorašnjoj anketi čak 95% učenika ove ustanove ne želi da se ukine ili promijeni ova vrsta obaveznog oblačenja. Osjećaj ponosa zbog pripadnosti jednoj toliko dugoj tradiciji je više nego očigledan.

Šešir kao dio uniforme

Dugo vremena je nošenje školske uniforme podrazumijevalo i nošenje određene vrste kape ili šešira. Možda najpoznatiji primjer koji je i danas u upotrebi predstavlja slamnati šešir na glavi učenika elitnog Heroua. Ova engleska škola predstavlja san mnogih roditelja širom planete, koji vjeruju da će njihova djeca odavde imati otvorena sva vrata ka uspjehu i bogatstvu. U prilog tom vjerovanju ide i čitava strana na Vikipediji posvećena čuvenim učenicima ove škole. Svi su oni svojevremeno bili prepoznatljivi po slamnatom šeširu koji učenici rado nose i van školskih aktivnosti. Ipak, školska pravila nalažu da se ovaj dio uniforme ne nosi kada je napolju vjetrovito. Smatra se da bi prizor učenika koji jurcaju za svojim vjetrom nošenim šeširima imao negativan uticaj na ukupan imidž koji ova škola gaji u javnosti.

Iton, još jedna elitna engleska škola, odustala je od šešira 1972. godine, inače je do tada primjenjivala decenijama nepromijenjena pravila kada je izgled studenata u pitanju. Kulturna revolucija izvedena pedesetih i šezdesetih pomoću gitara i pojačala uspjela je da umekša tvrdi tradicionalizam.

Širom planete

Iako je školska uniforma sa obaveznim blejzerom i kravatom neizostavna asocijacija na engleske škole, ova praksa je od XIX vijeka postala sastavni dio mnogih obrazovnih sistema. Od pozicije prvih uniformi namijenjenih onima koji nemaju šta drugo da nose, ova odjeća je prešla put do elitnih škola, čiji je simbol bila dugo vremena, da bi postala prihvaćena i u javnim školama.

Australijski đaci početkom XX vijeka su bili obučeni skoro isto kao njihovi engleski vršnjaci, jedino što su oni u školu dolazili bosi. Kratke hlače su se podrazumijevale do 15. godine života. Nakon Drugog svjetskog rata australijske škole su postale dosta tolerantnije prema đačkoj odjeći.

Amerika je prihvatila uniforme u privatnim školama prije više od sto godina. Međutim, tek prije tridesetak godina one počinju da se pojavljuju i u javnim školama, a pravi bum doživljavaju tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Njihovoj popularnosti je svakako doprinijela statistika vođena u pojedinim kalifornijskim ustanovama. Pokazalo se da je uvođenje školskih uniformi dovelo do značajnog pada disciplinskih prekršaja, stope kriminala i seksualnih prijestupa. Trenutno u SAD-u manje od 20% škola propisuje obavezno nošenje uniforme.

Japanske škole su prihvatile nošenje uniformi još u XIX vijeku. Ovo je jedna od rijetkih zemalja čiji učenici nisu obučeni u odjeću nastalu pod direktnim engleskim uticajem. Uniforme za djevojčice su izvedene od mornarske uniforme, dok su dječaci bili obučeni u odjeću inspirisanu izgledom pruske vojne uniforme.

Kina je dala svoj pečat školskim uniformama, a najčešća zamjerka njihovom stilu je nedostatak razlike između muške i ženske odjeće. Tokom posljednjih godina je sve popularniji stil preuzet iz Južne Koreje gdje djevojčice nose kravatu, sako i kariranu suknju, a dječaci odijelo i kravatu.

Plava školska kecelja

Sve do osamdesetih godina prošlog vijeka mnoge škole u regionu su propisivale obavezno nošenje školskih kecelja tokom nastave u osnovnim školama. Njihov dizajn je bio adekvatan tadašnjem društvenom uređenju, a doprinosile su tome da učenici ne izgledaju kao da su iz različitih društvenih slojeva. Socijalne razlike tada nisu bile toliko izražene, ali je nošenje kecelja izazivalo određenu vrstu bunta kod učenika.

Materijali, krojevi, ljepota i praktičnost

Četiri faktora navedena u podnaslovu predstavljaju glavni izazov sa kojim se suočava svaki kreator školske uniforme u sadašnjem trenutku. Materijal od koga je uniforma napravljena mora da bude izdržljiv, po mogućnosti potpuno prirodan. Modeli moraju da budu skrojeni tako da odgovaraju različitim tipovima građe (ne smijemo zaboraviti dječju gojaznost kao sve veći problem), uz to djeca moraju da ih zavole što znači da bi trebalo da imaju moderan, opušten izgled. Praktičnost se odnosi na ono što kreatori često zaborave, a to je da su djeca ipak samo djeca. To znači da uniforma mora da bude skrojena tako da im dozvoljava skakanje, igranje, trčanje, pentranje i sve ostalo što čini djetinjstvo toliko lijepim i uzbudljivim. Uz to mora da bude prilagođena i svim godišnjim dobima. Uklapanje svih ovih zahtijeva u široko prihvaćenu odjevnu kombinaciju definitivno nije lak zadatak.

Za i protiv

Pobornici školskih uniformi ističu da one umanjuju trošak roditelja za odjeću, da umanjuju napetost zbog socijalnih razlika, smanjuju vršnjačko nasilje, jačaju osjećaj pripadnosti školi i povezanosti sa zajednicom. Ovo su sve valjani argumenti, potpomognuti sve češćim prijedlozima da bi uniforme trebalo da budu sastavljene od uobičajenih komada odjeće kao što su farmerke, majice, duksevi ili džemperi.

Oni koji su protiv uniformi ističu da je i nabavka uniformi takođe stavka u kućnom budžetu koja ga umanjuje, budući da je potrebno najmanje dva kompleta sa dodatnim komadima garderobe za hladnije dane. Što se tiče umanjenja socijalnih razlika, djeca danas imovinski status svojih roditelja prikazuju kroz simbole poput mobilnih telefona i skupih patika. Da li su škole spremne da zabrane upotrebu telefona tokom nastave i da u uniformu uključe i obuću? Ono što je sigurno, jeste da školske uniforme ne mogu da umanje te razlike, to je daleko opsežniji zadatak koji stoji pred cijelim društvom.

Ja'Whaun Bentley Jersey