Garantovano zabavno

Već skoro punih sto godina ljudi uživaju u ovom jedinstvenom sportu, a broj poklonika skijanja na vodi raste iz godine u godinu.

Autor: D. Šašić

Kralj rokenrola Elvis Prisli je u filmu Viva Las Vegas, u momentu kada je En Margaret pomenula skijanje na vodi, rekao: Izgovorila si magične riječi. Elvis je svakako veoma dobro znao o čemu govori, a skijanje na vodi je i danas podjednako magično kao što je bilo prije 55 godina kada je pomenuta scena snimljena.

Počeci, padovi i konačni uspjeh
Priča o nastanku skijanja na vodi nas vraća u davnu 1922. godinu, u grad Lejk Siti u američkoj državi Minesota. Tamo je živio Ralf Semjuelson, tada devetnaestogodišnjak, koji se aktivno bavio tada dostupnim sportom na vodi – akvapleningom. Ova vrsta zabave sastojala se u stajanju na dasci koju je po površini vode vukao motorni čamac. Semjuelson je, međutim, želio da ovo učini još zabavnijim, pa je došao na ideju da pokuša nešto slično skijanju na snijegu. Nakon niza eksperimenata sa daskama koje je vezivao za noge (koristio je i dijelove drvenih buradi pošto je shvatio da bi trebalo da krajevi budu zakrivljeni) mladi Semjuelson je konačno uspio da se izvuče iz vode i da obiđe prvi krug na skijama. Čamac je vozio njegov brat Ben, a dostigli su brzinu od 32 km/h. U narednih petnaest godina Ralf je unapređivao opremu i putovao po Americi, promovišući ovaj sport i učeći ljude kako da skijaju na vodi.

Još neko ima slične ideje
Američki patentni zavod je registrovao skije za skijanje na vodi 1925. godine, ali Semjuelson nije bio osoba koja se prijavila kao pronalazač. Nezavisno od njegovih pokušaja Fred Voler iz Hantingtona u državi Njujork došao je na sličnu ideju. Voler je svoj izum nazvao Delfin Akva-skije. Dugi niz godina smatralo se da je on osnivač sporta, a tome je doprinijela i njegova uspješna izumiteljska karijera (Voler je daleko poznatiji po doprinosu filmskoj industriji). Tom uvjerenju doprinio je i Dik Poup Senior, čovjek zaslužan za razvoj turizma na Floridi. Poup je štampao brojne reklamne materijale koji su ovu destinaciju promovisali i pomoću slika skijanja na vodi, a ostao je zabilježen u istoriji ovog sporta kao prvi čovjek koji je izveo skok sa skakaonice dok ga je vukao čamac. Njegov sin Dik Poup Junior je svoj doprinos skijanju na vodi dao tako što je odbacio skije, izmislivši skijanje na bosim stopalima.
Nezavisno od Semjuelsona i Volera tokom 1928. godine (treba uzeti u obzir da informacije tada nisu putovale današnjom brzinom, pa je sasvim moguće da ovi ljudi nisu znali za to da još neko pokušava da skija na vodi) Don Ibzen počinje da se bavi ovom vještinom na američkoj Zapadnoj obali. Otprilike u isto vrijeme u Švedskoj mladi inženjer Gunar Ljungstrom dolazi na sličnu ideju, s tim što se on okušao u slalomu kao disciplini. Kao i Voler, i ovaj čovjek je daleko poznatiji po svojim drugim životnim uspjesima, a švedska fabrika automobila SAAB sigurno ne bi zauzimala poziciju koju danas ima u istoriji automobilizma da nije bilo Gunarovog doprinosa.

Potrebni uslovi i oprema
Ovaj sport je moguće upražnjavati na morima, rijekama, jezerima, uopšte uzev, na svakoj vodenoj površini koja zadovoljava osnovne uslove za bezbjedno skijanje. To u prijevodu znači da je potrebna staza od najmanje 60 m širine da bi skijaš imao mjesta za zaokrete kada napusti trag čamca, kao i minimum 1,5 m dubine. Voda bi trebalo da bude što mirnija, pa se more zbog talasa smatra manje pogodnim poligonom.
Veličina skija zavisi od brojnih faktora kao što su uzrast, težina i nivo znanja skijaša. Skijati se može sa dvije skije, kao i sa jednom, takozvanom mono ili slalom skijom. Kod skijanja na mono-skiji dominantna noga skijaša je ispred druge, stopala su ubačena u posebno prilagođene vezove koji imaju mogućnost podešavanja dužine. Dječje skije su najčešće dugačke od 110 cm do 150 cm. Često su spojene čvrstom vezom koja ih drži na konstantnom rastojanju. Ovo olakšava malim skijašima prve korake u ovom sportu, budući da ih oslobađa trošenja snage na održavanje skija u paralelnom položaju. Kada djeca ojačaju dovoljno da mogu samostalno da kontrolišu obje skije, čvrsta veza se uklanja.
Čamac koji vuče skijaša mora da ima dovoljno snažan motor, kao i da bude stabilan. Posebno prilagođeni čamci za ovaj sport imaju dodatak na zadnjem dijelu za koji se vezuje jedan kraj konopca čiji je drugi kraj u rukama skijaša. Ovi čamci su dizajnirani tako da prave što manje talasa da ne bi otežavali skijanje. Neki od modela čamaca koji su zvanično odobreni za upotrebu na takmičenjima su Mastercraft ProStar 197, MasterCraft ProStar 190, Nautique 200, Malibu Response Txi i Centurion Carbon Pro. Pored vozača, u čamcu je obavezno i prisustvo još jedne osobe, spotera. Njegova dužnost je praćenje skijaša i održavanje komunikacije između vozača i skijaša. Prije početka vožnje sva tri učesnika dogovaraju set osnovnih znakova za komunikaciju pomoću kojih se signaliziraju polazak, ubrzavanje ili usporavanje, ulazak u zaokret…
Skijanje je moguće i uz pomoć žičara konstruisanih u tu svrhu. One vuku skijaše ukrug, odlične su za učenje i uvježbavanje, ali nemaju tu čar koju donosi vožnja iza čamca.

Tehnika skijanja
Postoje dva osnovna načina za početak skijanja na vodi: suhi i mokri start. Suhi start podrazumijeva da skijaš u vodu ulazi sa skijama na nogama direktno sa obale (ustvari, sa platforme dizajnirane u te svrhe), pod dejstvom vučne sile čamca. Ovo je tehnika koju koriste profesionalni skijaši, a može da bude veoma opasna za neuvježbanu osobu.
Mokri start, ili polazak iz vode, daleko je raširenija tehnika. Skijaš pluta u vodi (nošenje prsluka za spašavanje je obavezno) i na noge montira skije koje mu dodaje posada čamca. Kada su skije na nogama (prethodno je na suhom prilagođena veličina veza prema stopalu skijaša), posada skijašu dodaje konopac na čijem kraju je vezana ručka za držanje. Kod skijanja sa dvije skije skijaš se postavlja u zgrčen položaj, tako da konopac bude postavljen između dvije skije čiji vrhovi vire iz vode. Kada skijaš da znak da je spreman, čamac kreće lagano da ubrzava, zatežući konopac. Zategnuti konopac povlači skijaša unaprijed, on u čučećem položaju izlazi iz vode i uspravlja se, blago nagnut prema nazad (sve ovo se prethodno uvježbava na suhom). Promjenom težišta sa jedne na drugu stranu skijaš izlazi iz traga čamca i skreće. Važno je da talase siječe pod pravim uglom, inače se povećava mogućnost pada. Kod mono-skije izlazak iz vode je nešto komplikovaniji, ali se takođe veoma brzo uči.

Popularnost
O tome koliko je ovaj sport zabavan i omiljen govore brojke od, kako se procjenjuje, jedanaest miliona skijaša na vodi u SAD, i više od milion i šeststo hiljada poklonika ovog sporta u Australiji. Samo u SAD se na godišnjem nivou održi više od 900 takmičenja u različitim kategorijama. Ljeto je pred nama, pa ako vam se ukaže prilika da probate ovu vrstu zabave, obavezno je iskoristite.