Muškarci koji nikada ne odrastu

autor: Mr V. Knežević

Najpoznatija osoba sa ovom sindromom vjerovatno je bio pjevač Majkl Džekson, koji je u Kaliforniji napravio zabavni park Neverland, a o sebi imao običaj da kaže 
– Ja sam Petar Pan u srcu!

Kada je škotski pisac Džejms Metju Bari početkom 20.vijeka kreirao lik Petra Pana, opisavši ga kao “nestašnog dječaka koji može da leti i nikada ne stari”, nije mogao ni da pretpostavi da će njegovo junak postati sinonim za sindrom emocionalne nezrelosti. Jer, Barijev junak Petar Pan živi svoju beskrajnu avanturu na izmišljenom ostrvu Nedođija, zajedno sa drugim izgubljenim dječacima i odbija da odraste. Zato je on i metafora vječnog djetinjstva, ali i svojevrsnog bijega od stvarnosti, koji se naziva eskapizam.

Inspirisan ovim literalnim junakom, psiholog Den Keli je 1983. godine, u svojoj knjizi “Peter Pan Syndrome: Men who Never GrownUp”, prvi opisao sindrom koji se odnosi na nemogućnost odrastanja. On kaže da su to muškarci, obično vrlo zabavni “vječiti dječaci”, koje odlikuje nedosljednost i nestalnost, te narcisoidnost i površnost. Uvijek u potjeri za novom avanturom, oni se lako zaljubljuju, istovremeno izbjegavajući dublju emocionalnu povezanost.

Karakteristike i osobine

Po Denu Keliju, osobe sa sindromom Petra Pana imaju sedam karakteristika koje su najviše vidljive u kriznim situacijama. To su: emocionalna paraliza, odugovlačenje, društvena bespomoćnost, čarobno razmišljanje, problemi s majkom, ocem i seksualnošću. Doktor Keli kaže da su primjetni i manjak interesovanja za karijeru, zapošljavanje i napredovanje, afektivne reakcije, nemogućnost rješavanja problema, poteškoće s privrženošću, lažna obećanja, problemi s alkoholom i narkoticima, krivljenje drugih, manjak motivacije za samorazvoj i razmaženost.

Po drugim autorima, muškarac sa osobinama Petra Pana je uobražen i egocentričan zbog toga što je svjestan svojih vrlina, kao što su jaka intuicija, pravednost i pomaganje drugima u nevolji. On je “brižni buntovnik”, koji se ne obazire na pravila i ne pokorava autoritetima, vječiti avanturista koji ne želi da odraste, jer zrelost podrazumijeva obaveze, rutinu, odgovornost i manjak pustolovina. Upravo zbog toga on bira da bude neozbiljan i neodlučan, jer u životu vidi vječitu igru.

Strah od odrastanja

Da li je muškarac sa sindromom Petra Pana uplašeni dječak? Vjerovatno, da. Da li je on bio prezaštićeno dijete, koga roditelji nisu podsticali da bude samostalno? Vrlo moguće. Ili je možda riječ o rođenom avanturisti, koji ozbiljnu vezu s partnerom doživljava kao okove, a zapošljavanje kao gubitak slobode?  Bilo kako bilo, Petar Pan bira finansijsku i emotivnu nestabilnost, izbjegavajući tako životnu kolotečinu i svaku rutinu kao nešto strašno.

U 20. i 21. vijeku sve je više ljudi sa razvijenim obrascima koji karakterišu Petra Pana. Školovanje, nalaženje posla, brak i djecu oni doživljavaju kao zamku dosadne svakodnevice, ograničenja koja će im srušiti snove i svako uzbuđenje. Zato oni žive svoje “produženo djetinjstvo”, odugovlače sa prihvatanjem obaveza, sklapanjem braka, planiranjem potomstva, smišljajući milion razloga protiv i odlažući životno bitne odluke bez kraja.

U tom vrzinom kolu njihovih strahova, potpuno su nespremni da prihvate razložni savjet da stabilnost i sigurnost crpimo i iz organizovanog života odrasle osobe, koji podrazumijeva i rutinu i obaveze.

Veza sa Petrom Panom

Biti zaljubljen u osobu sa ovim sindromom u početku donosi veliku radost, jer s Petrom Panom nikada nije dosadno, on je šarmatan, zabavan i dinamičan. Problemi nastaju kada veza uđe u fazu da se razvije, kada partnerka poželi da zasnuje porodicu, ima djecu, a to je baš ono što Petar Pan izbjegava, jer djeca i obaveze ugrožavaju njegov razbarušeni komoditet. 

Da bi veza uspela, jasno je da Petar Pan treba da se promijeni. Mnogi psiholozi su razmatrali koji tip žene bi mogao da utiče na muškarca sa ovim sindromom, da se uozbilji, bude vjeran i odgovoran, odnosno emocionalno i socijalno inteligentan.

U Barijevom romanu, Petar Pan bira Vendi, brižan materinski profil ženske osobe, koja ga voli bezuslovno. Ali, u realnom životu sve je više žena poput Zvončice, vječite djevojčice s avanturističkim duhom. I naravno da Petar Pan želi Vendi pored sebe, jer mu pruža stabilnost i sigurnost, ali ga vrlo privlači i Zvončica, jer su slični i razumiju se.

Kao i obično, rešenje je u balansu. Žena koja u sebi ima osobine obje junakinje, dakle brižnost i odanost Vendi i duh Zvončice, težeći za svojim ciljevima, može sa svojim Petrom Panom da gradi vezu dvoje ravnopravnih ljudi. Sve drugo je emocionalno mučenje, osobito kada se zrela, samosvjesna i ambiciozna žena zbog ljubavi transformiše u svoju suprotnost.

Iako šarmeri u društvu, komunikativni i interesantni, muškarci sa sindromom Petra Pana u ljubavnoj relaciji rijetko koga usreće. Njihova emotivna nezrelost, nepresušna potreba za pažnjom i divljenjem u kombinaciji s izbjegavanjem ozbiljnog dijaloga i preuzimanja odgovornosti, nanose bol i povređuju, pa valja dobro razmisliti prije upuštanja u ozbiljniju vezu s nekim od ovih vječitih dečaka.