Uvijek je vrijeme za eleganciju

Autor: M. Đokić

Protok vremena je vječiti protivnik ljudske strasti prema obuzdavanju prirodnih pojava. Nezaustavljivo otkucavanje časovnika nas podsjeća na prolaznost i daje nam podsticaj da svaki trenutak što bolje iskoristimo.

Uređaji za mjerenje vremena spadaju u najstarije ljudske izume. Sunčani sat je svog prvog pretka imao u štapu zabodenom ispred pećine. Slijedi otkrivanje satova na vodu i njima bliskih pješčanih satova. Najstariji opisani ovakvi uređaji pominju se u drevnim indijskim i kineskim spisima, a postoje dokazi da su korišteni u Egiptu oko 1600 godina prije naše ere.

Grčka i rimska civilizacija u satni mehanizam uvode zupčanike. Tajne časovničarskog umijeća putuju prateći osvajačke pohode i geopolitičke promjene, doživljavajući spor, ali siguran napredak. Već krajem XII vijeka, u Evropi se pojavljuju napredniji mehanizmi koji umjesto vode koriste tegove. U XV vijeku već je uobičajeno korištenje opruga, a časovničarski zanat postaje sve traženiji. Veliki napredak ostvario je Kristijan Hajgens kada je 1657. primijenio Galilejevu ideju o klatnu kao pokretaču satnog mehanizma.

Potreba za preciznim mjerenjem vremena je rasla sa porastom moći tadašnjih svjetskih imperija. Razlog tome je navigacija na otvorenom moru, a u istoriji horologije zlatnim slovima je upisano ime engleskog časovničara Džona Harisona. Njegovi izumi su obilježili XVIII vijek. Prvi patentirani sat zabilježen je 1797, a prijavu u Patentnom zavodu je podnio Eli Teri. On se smatra osnivačem američke industrije satova.

Vrijeme za ponijeti

Tokom XVIII vijeka otpočela je moda nošenja ličnih satova. Tehnološki napredak omogućio je smještanje mehanizma u kućišta dovoljno mala da bi ih neko bez problema smjestio u džep. Posjedovanje ličnog časovnika postaje potreba, ljudi su shvatili da vrijeme mogu da nose svuda sa sobom, kao i da ne moraju da zavise od javnih časovnika, koji su u to vrijeme bili sastavni dio gradskih kula i tornjeva. Paralelno sa tim, kod ljudi se javlja svijest o tome da posjedovanje sata nije samo korisno u smislu snalaženja u vremenu, već i da je taj predmet svojevrsni statusni simbol. Čak i oni jeftiniji modeli nisu bili lako dostupni svima, a svoje bogatstvo stečeno u poslovnim aktivnostima industrijalci tog doba su rado pokazivali kroz posebno naručene luksuzne časovnike. Ulaganje u sat je predstavljalo i neku vrstu investicije ili osiguranja za eventualne crne dane. Prema arhivskim podacima, svaki drugi predmet ostavljen u američkim zalagaonicama polovinom XIX vijeka bio je upravo džepni sat.

Ukras ženske ruke

Evropski časovničari tog doba, sa posebnim naglaskom na legendarne švajcarske majstore ovog zanata, bili su dio bespoštedne tržišne utakmice. Pouzdanost je svakako bila primarna, ali je dizajn polako postajao dodatni faktor, čiji značaj nije bilo moguće zanemariti. Ne zna se pouzdano kada je tačno počela moda nošenja satova oko ručnog zgloba, ali većina podataka ukazuje na to da je u pitanju sam početak XIX vijeka. Ova praksa bila je rezervisana za žene tokom cijelog stoljeća. Ovdje moramo da napomenemo i to da su žene veoma cijenjene kao majstori u svijetu izrade časovnika. Prefinjeno umijeće izrade i sklapanja sitnih zupčanika zahtijeva preciznost, vještinu i strpljenje, koje nedostaje mnogim pripadnicima jačeg pola. Muškarci su za to vrijeme ponosno gledali u svoje džepne satove i podsmješljivo komentarisali ženske modne ludorije. Čak su i vodviljske predstave karikaturno prikazivale nošenje sata na ruci kao osobinu onih kojima nisu baš svi zupčanici na broju. Žene se nisu mnogo obazirale na to, budući da je nova moda imala i veoma praktičnu stranu. Naime, ukoliko ste stvarno željeli da znate koliko je sati, što je i osnovna svrha nošenja časovnika, onda je bilo daleko jednostavnije pogledati prema ručnom zglobu, nego kopati po komplikovanim krojevima tadašnjih haljina.

Muškarci novog doba

Prvi svjetski rat donio je definitivnu promjenu lokacije na kojoj će lični mjerač protoka vremena ubuduće biti smješten. Napredak vojne tehnologije iziskivao je preciznu sinhronizovanu komunikaciju. Praktično rješenje nađeno je u izmještanju sata iz džepa na ručni zglob. Nakon završetka sukoba u kolektivnoj svijesti su ostale slike heroja novog doba – avijatičara. A oni su kao neizostavni dio opreme nosili i ručni sat.

Automobilizam postaje sve popularniji, a smjeli vozači su takođe prihvatili novu modu. Džepni sat postaje nešto što su nosile generacije koje su se vozile željeznicom, generacije očeva čije je vrijeme prošlo. Dobro znamo koliko svaki novi naraštaj teži da se razlikuje od prethodnog, tako da je sve išlo na ruku časovnicima koji se nose na ruci. U periodu između dva rata proizvodnja ručnih časovnika je skoro u potpunosti potisnula svoje džepne prethodnike. Tokom 1931. pojavio se i prvi mehanizam za automatsko navijanje koji je koristio pokrete zgloba vlasnika sata.

Digitalna revolucija

U narednim decenijama ručni sat postaje nezaobilazni dio svakodnevne garderobe, zadržavajući ulogu statusnog simbola. Iako je prvi električni sat napravljen još 1840, tek je razvoj elektronike dopustio smanjenje komponenti na razumnu mjeru. Rezultat toga je bila nova revolucija u svijetu časovnika, koja je zvanično otpočela 1969, kada se pojavio prvi serijski proizveden kvarcni sat na baterije. Jeftini i pouzdani, uglavnom japanski, ovi gedžeti su preplavili planetu. Ručni časovnik je, od predmeta koji je kupovan sa željom da ga naslijede unuci, postao nešto što se baca kada se pokvari ili kada ostane bez baterija. Proizvođači klasičnih mehanizama su ipak opstali usmjeravajući se prema kupcima luksuznih proizvoda.

Vrijeme je opet u džepu

Mobilni telefoni su dodatno ugrozili poziciju ručnog sata, pogotovo kod mlađe populacije. Pokazivač vremena se opet premjestio u naše džepove. Moderno vrijeme donosi brze promjene, tako da je smjena trendova sada daleko češća. Da je tako pokazuje nam i pojava takozvanih pametnih satova. Od onih jednostavnih koji imaju izuzetno praktičnu funkciju u komunikaciji sa vašom djecom, do Eplovog sata koji uglavnom služi tome da nervirate one koji ga nemaju.

Vječni modni detalj

Ipak, nakon dva vijeka obitavanja na ručnim zglobovima, vjerovatno je da će sat tu i ostati. Ponuda je takva da svako može za sebe da pronađe baš ono što traži. Materijali i boje su zaista raznovrsni i uklapaju se u sve zamislive modne stilove. Neke stvari u poslovnom svijetu ostaju kao standard, poput metalne ili kožne narukvice, dok opuštenija varijanta odijevanja dopušta da svom satu date svoj lični pečat. Naravno da je uvijek dobro imati nekoga čiji je svaki otkucaj namijenjen baš vama.