Od „gukanja“ do riječi

autor: Dr R. Kosić, pedijatar

Uloga najbliže porodice je presudna za razvoj govora, razgovarajte sa djetetom često i mnogo, bez obzira na uzrast

Interesovanje za ljudski glas je urođeno. Novorođenče jasno čuje zvukove iz okoline, ali sa posebnom pažnjom sluša ljudski govor. Vid i sluh su razdvojeni, tokom sazrijevanja nervnog sistema će se spojiti u pokret okretanja lica prema izvoru zvuka. Za opstanak su mu neophodni odrasli iz okoline – plačom će pokušati da dozove i dobije pomoć. Majka već u prvim danima života bebe nauči da prepoznaje vrste plača. Plač zbog gladi izazvat će brzo nadolaženje mlijeka, bolni grčevi u stomaku izazvat će vrištanje koje ume da potraje i nekoliko sati nedeljno, plač zbog usamljenosti natjerat će vas da zaboravite sve stroge preporuke i uzmete ga u naručje… Od reakcije na vaš glas, razlikovanje poznatih i nepoznatih, prijatnih i neprijatnih zvukova porodične svakodnevnice do razumijevanja i odgovora na zvuke, neće proći više od nekoliko mjeseci.

„Gukanje“ želja za komunikacijom

U drugom mjesecu života beba će potražiti pogledom izvor zvuka. Zadovoljno „gukanje“ će se razlikovati od plača. Ova „proizvodnja glasa“ nije svjesno saopštavanje potreba – plačem pokazuje nezadovoljstvo, „gukanjem“ pokazuje želju za komunikacijom. Izgovarat će otvorene samoglasnike „aaaa“, „oooo“, potom će im dodati „p“,“b“,“m“ – gukanje će početi da liči na riječi. Ova faza govora nije imenovanje osoba i predmeta i ne može se preskočiti. Bez obzira koliko ste porodično ili lično ćutljivi natjerajte se da u prisustvu bebe više govorite. Govorite stalno, opisujte obične pojave i radnje – kupanje ili kuhanje vama su obične radnje, brojalice ili pjesmice ste davno zaboravili… Ipak, želite li da vaša beba razvija govor i pažnju, morat ćete da joj pružite obilje svakodnevnog govora. Podjednako će je veseliti sadržaj filma ili recept po kome upravo kuhate, pratit će vaš izgovor, intonaciju, prepoznavat će emocije… Reagujte govorom na svaki bebin zvuk, provodite li mnogo vremena sami sa djetetom, i vama će prijati ovakvi „razgovori“.

Razumijevanje govora se savlada u drugoj polovini prve godine. Već je savladalo samoglasnike, oduševilo babu i tatu povezanim slogovima „ba-ba“, „ta- ta“, radovat će se što ste zadovoljni njegovim oglašavanjem. Plakat će kada je nezadovoljno, gukat će u zadovoljstvu – govor je uvijek povezan sa zadovoljstvom. Raste interesovanje za govor odraslih, vikanjem skreće pažnju na sebe i „uključuje se u razgovor“. Pažljivim slušanjem moći ćete da razlikujete pitanja i ushićenja… od spajanja dva sloga napredovat će do kombinacije različitih „taaa-baaa- maaa“. Dijete shvata značenje riječi slušajući ih u raznim značenjima i situacijama. Izdvojit će ključne riječi koje se ponavljaju u situacijama koje ga se tiču – „gdje je lopta“, „kako je lijepa lopta“, povezat će značenje riječi sa predmetom. Kada upotrebi istu riječ za predmet ili osobu svaki put kad je ugleda – možete biti ponosni što je „progovorilo“. Ne insistirajte na pravilnom izgovoru, cilj je postignut – vi razumijete šta traži, a beba dobije ono što je željela da imenuje. To je najbolje što može za sada.

Širi repertoar riječi od druge godine

Bogat izbor slogova i riječi očekujte početkom druge godine. Prve riječi su uvijek imenice – mama, tata, seka, bata. Još uvijek mu je razumijevanje važnije od izgovora, sa širenjem interesovanja za predmete i hranu širit će i repertoar „svojih“ riječi za iste. Smislene riječi će koristiti u različitim intonacijama, isto kao i odrasli. Uzdržite se od ispravljanja, bolje je da ponavljate riječi pravilno – vaš ispravan govor je model kome teži, ali je to proces u kome su strpljenje i zainteresovanost odraslih presudni. Stalno ispravljanje, posebno ako je praćeno nervozom i nezadovoljstvom sagovornika, nije stimulativno. Dijete govori svojim jezikom, nije sposobno za bolju verziju, žuri da vam saopšti nešto… pređete li na „dečji žargon“ – kako će znati šta je pravilno?

Posle drugog rođendana broj riječi se povećava, pojavljuju se kraće i duže rečenice. Dijete se služi govorom i za opis stvari koje trenutno ne vidi – nama je to jednostavno i logično, za trogodišnjaka je veliki napredak kada rečenicom zatraži igračku koju ne vidi, ili se začudi gdje je nestala sestra. I dalje je uloga porodice presudna. Predstoje vam sati razgovora i igre. Ponudite mu riječi za boju, oblik, veličinu. Ne pojednostavljujte razgovor zato što još nije izgovorilo neke riječi. Imenujte boje („želiš li crvenu kocku“), ponudite malu i veliku loptu… od razmišljanja do govora je mali korak. Svaka igračka ili slikovnica vam nude dovoljno materijala za ponavljanje novih riječi i povezivanje sa slikom koju vidi. Proširenje rječnika i produženje rečenice su mnogo važnije od pravilnog izgovora.

Djeca istog uzrasta se mnogo razlikuju po dobu u kome savladaju određenu fazu govora. Rana provjera sluha se vrši već u porodilištu, nećete zakasniti ako taj pregled obavite u prvih nekoliko mjeseci. Ako ne reaguje na iznenadne, jake zvuke, povedite ga kod specijaliste. Izostane li gukanje do šestog mjeseca ili poslije prvog rođendana nema prve riječi, posavjetujte se sa pedijatrom i logopedom. Dokazan je štetni uticaj dugog boravka male djece ispred ekrana – progovori li na stranom jeziku zapitajte se zašto više razgovara sa junacima crtanog filma nego sa roditeljima. Uloga najbliže porodice je presudna za razvoj govora, razgovarajte sa djetetom često i mnogo, bez obzira na uzrast.