Savršenstvo kao imperativ

Autor: Mr V. Knežević

Perfekcionisti misle da vrijede onoliko koliko su uspješni, pa u toj trci da sve urade besprijekorno lako skliznu u radoholičarstvo, a zna se da nedostatak odmora i relaksacije narušava zdravlje, kao i dobre međuljudske odnose, posebno ako se prema okolini odnose čangrizavo i apsolutistički.

Perfekcionizam neki nazivaju i bolešću savršenstva, a osobu koja ne priznaje ništa što nije besprijekorno vide kao prezahtjevnu, sitničavu, nikad zadovoljnu, opsesivnu prema detaljima, ali i anksioznu zbog mogućeg neuspjeha.

Za perfekcionistu se može reći da je opterećen uspjehom i savršenstvom. Život sa perfekcionistom može biti stresan, jer on traži dlaku u jajetu i sklon je prekorijevanju ukućana. Odjeća u ormanima mora da bude pod konac složena, stan mora da bude u savršenom redu u svako doba dana kao da je izložbeni prostor, a ne ambijent u kome žive ljudi. Perfekcionista je ubica kreativnosti, za njega je igra djece pravljenje nereda, a mrlja na stolnjaku katastrofa.

I na radnom mjestu perfekcionista je naporan, jer uvijek nešto zakera, ne uklapa se u timski rad. Kao pregovarač od insistiranja na sitnicama i ne vidi cjelinu, ne osjeća potencijal, pada na detaljima i ne zna za kompromis. Ako je perfekcionista šef, ništa nije dovoljno dobro i uvijek može bolje, a posljedice su stres, probijanje rokova i nezavršen posao.

Postavljanje ciljeva

Visoko pozicioniranje ciljeva karakteristika je perfekcionista. Savršenstvo je imperativ! I to nije generalno loše ako je perfekcionista dobro organizovana, stabilna i samouvjerena ličnost, a ciljevi dostižni. Problemi nastaju ako osoba sklona perfekciji izabere nerealne ciljeve i prisiljava sebe da bude najbolja i kada to nije moguće, ili prosto nije potrebno.

Ali, šta to tjera perfekcionistu da uvijek mora da bude najpametniji, najljepši i sa najboljim rezultatima u oblasti na koju je fokusiran? Zašto s poteškoćama sarađuje s drugim ljudima, ne vjeruje u njihovu kompetentnost i dobru volju i misli da samo on može da obavi posao savjesno, tačno i precizno?

Nesigurnost u sebe

Iako na prvi pogled djeluju arogantno i zahtjevno, perfekcionisti su često duboko nesigurne osobe, s pogrešnim stavom da će pažnju, prijateljstvo, poštovanje i ljubav drugih ljudi dobiti samo ako su nepogriješivi. Perfekcionista nikada nije zadovoljan sobom, ima poteškoće da se opusti i što se više trudi, to više odbija ljude od sebe. On to vidi kao nepravdu, jer kako neko nesavršen može da bude omiljen, a ne on, koji samo hoće da sve bude najbolje. I dok drugi perfekcionistu vide kao apsolutistu i gnjavatora bez mere, on pun strepnje prebrojava priznanja, nagrade, rezultate i očekuje pohvale za sva postignuća.

Kad neko ima oči samo za savršenstvo, teško mu je objasniti gdje griješi. Dobri rezultati koji perfekcionisti postižu u različitim sferama života, još više komplikuju svaki razgovor o mogućem osjećanju manje vrijednosti i kompenzacijama. Perfekcionista izbjegava da zaviri u naličje svoje bolesti savršenstva i preispita zašto mora da bude savršen u svemu, ali i ne voli da bude pitan a da to nije možda zbog toga što u osnovi ima negativnu sliku o sebi?

Prevazilaženje perfekcionizma

Da bi osoba koju karakteriše perfekcionizam bila otvorena za dijalog, neophodno je da pokušate da je razumijete. Red i urednost, savršeno obavljeni zadaci, permanentan trud da se bude najbolji, ubrajaju se u pozitivne vrijednosti. Zato, pođite od toga, ne budite kritičar i pokažite razumijevanje. Ali, šta je onda negativno?

Za početak, negativna je anksioznost koja izjeda perfekcionistu i troši mu mnogo energije. Perfekcionista ne prilazi zadacima s pozitivnim elanom, već pun strepnje da li će nadmašiti samog sebe i druge. Često, samoproklamovani ciljevi nisu realni, pa strah od mogućeg neuspjeha progoni perfekcionistu i dok spava, što ga čini umornom i neprijatnom osobom. Život ispunjen strahovima i strepnjama je težak, pa perfekcionista pun frustracija kinji druge jer mu ništa nije dovoljno dobro.

Prihvatanje i samoprihvatanje

Osoba koju porodica i kolege vide kao perfekcionistu, trebalo bi da shvati da ga drugi ljudi mogu prihvatiti i zbog njega samog, a ne isključivo zbog niza uspješno realizovanih poslova. Iz tog krivog ugla, svaki pad se izjednačava s ličnom nesposobnošću, jer se perfekcionista drži mantre vrijedim onoliko koliko sam uspješan. U toj trci za uspjehom po svaku cijenu, lako se upada i u radoholičarstvo, a nedostatak odmora i relaksacije dodatno troši organizam i narušava zdravlje.

Niko nije Supermen da bi od djetinjstva do zrelog doba nizao samo uspjehe, a nije tajna da ljudi vole i prihvataju druge ljude i kada su nesavršeni. Ne mora svaki zadatak da bude perfektno obavljen, najčešće je dovoljna i ocjena solidno, a računa se i trud i dobra volja. Kada zavisnik od perfekcionizma to shvati, manje će se osjećati usamljeno i neshvaćeno, otvoriće mu se vrata zdrave međuljudske komunikacije i timskog rada, pa će samim tim biti srećniji i zadovoljniji čovjek.

Poruka šampiona

Da bi perfekcionista relaksirao svoj poriv za savršenstvom, najbolje je ubijediti ga da je prihvaćen i voljen i kada nije perfektan, jer ljudski je griješiti. Na greškama se učimo, na osnovu pokušaja i pogrešaka napredujemo. Michael Jordan, koga mnogi smatraju najboljim košarkašem svih vremena, propustio je više od devet hiljada pogodaka u karijeri i izgubio skoro 300 utakmica. Ovaj veliki igrač je rekao: Padao sam iznova, iznova i iznova u životu. I zato sam uspio!