Sport za sve – od rekreativaca na plaži do profesionalaca na raznim terenima

Autor: D. Mihajlović

Postoje različite verzije ove igre: klasična odbojka, mini odbojka, odbojka za hendikepirane, odbojka na pijesku, odbojka u bazenu, park odbojka, odbojka na snijegu…

Uzbudljiva, dinamična, eksplozivna, spektakularna, moćna… nijedan od ovih opisa nije pretjeran kada govorimo o igranju odbojke. To je igra koja oduzima dah jer predstavlja jedinstvenu mješavinu kvaliteta timske igre na razdijeljenom terenu sa nadigravanjima, međusobnim dodavanjima – i sve to s jednim ciljem, da žuto-plava lopta ne dotakne zemlju. Poslije fudbala, odbojka je drugi najpoznatiji sport na svijetu, a ujedno i jedini sport koji se u prvih nekoliko decenija svog postojanja neprestano igrao po drugačijim pravilima. Kroz godine je odbojka evoluirala do sporta kakav danas poznajemo.

Nastala krajem XIX vijeka

Odbojka je nastala 1895. godine u Americi kada je Vilijam G. Morgan, profesor fizičkog vaspitanja, izmislio igru koju je nazvao “Mintonete”. Ipak, jedan lokalni novinar je zabilježio da se lopta odbija preko mreže i sport je odmah preimenovan u “Volleyball”. Odbojka je veoma brzo postala popularna u cijelom svijetu. Od 1964. godine je uvrštena u zvanični program Olimpijskih igara. U svojim počecima igrana je na univerzitetima i u kampovima isključivo rekreativno sve dok 1949. nije održano prvo Svjetsko prvenstvo za muškarce, a onda 1959. godine i za žene. Tek je 1940. godine uvedeno dodavanje čekićem, a čak 60 godina kasnije, 2000. “libero” je uveden kao posebni igrač. Nijedna zemlja nije suvereno vladala odbojkašim olimpijskim tronom, a do sada je Sovjetski savez osvojio najveći broj medalja. Ženske reprezentacije Japana i Rusije su dominirale 1964.-1984., ali su od tada tron preuzele Kuba, Kina i Brazil. Muški tim SAD-a je bio najistaknutiji tokom 80-ih, Italija 90-ih i Brazil od 2000.

Istorija odbojke u Srbiji

U Srbiju je odbojku 1924. godine donio Vilijam Vajland, profesor folklora i narodnih sportova iz Kalifornije, kada je u organizaciji Crvenog krsta održao niz predavanja i demonstracije američkih sportova u Beogradu i Novom Sadu. Odbojkaški savez je osnovan 1946. godine u okviru Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije. Godinu dana kasnije, osnovana je Svjetska odbojkaška federacija, a tadašnja Jugoslavija je bila jedan od 14 osnivača.

Od 1949. godine Odbojkaški savez je postao samostalna sportska organizacija. Dvije godine kasnije, na Evropskom prvenstvu za seniorke održanom u Parizu, stigla je prva medalja za naš sport – ženska odbojkaška reprezentacija Jugoslavije osvojila je bronzanu medalju. Taj uspjeh su ponovili seniori 1975. godine kada je naša zemlja prvi put u istoriji bila domaćin najvećeg evropskog takmičenja u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Najveći uspjeh naših odbojkaša vezuje se za Olimpijadu i osvajanje zlatne medalje 2000. godine u Sidneju. Nakon toga su se redala odličja, a sve naše selekcije su stigle u sam vrh svjetske odbojke. Kadeti su postali dvostruki Svjetski šampioni, a zatim seniorke koje su se okitile bronzom na Svjetskom prvenstvu i postale Evropske prvakinje, kao i seniori, dvostruki Evropski šampioni.

Karakteristike igre i pravila

Odbojka je kolektivna igra dva tima gdje se lopta udara rukom preko mreže na protivničku stranu, na terenu dimenzija 18×9 m. Po sredini igrališta razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 m. Razmak između gornjeg ruba mreže i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.

Tim čini šest igrača gdje svako ima svoju funkciju: tehničar, korektor, dva primača, srednji bloker i libero. Tehničar je mozak ekipe i on uvek stoji u blizini mreže, kao i blokeri čija je uloga sadržana u imenu – da blokiraju protivnički smeč. Korektor smečuje, a primači i libero primaju servis. Moderna odbojka se igra na tri dobijena seta, do 25 poena. Kada i jedna i druga ekipa imaju po dva dobijena seta, igra se peti set, tzv. TAJ-BREJK do 15 poena. U timu je 12 igrača, ali je samo 6 na terenu. Ostali su na klupi, oni su zamjene. Libero nikada ne servira. Lako se prepoznaje na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih saigrača i uvijek se nalazi u zadnjem dijelu terena gdje može zamijeniti bilo kog igrača.

Vrhunska fizička sprema

Kada igramo odbojku pokrećemo više od 300 mišića istovremeno. To je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela, pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Većina odbojkaških igrača skoči oko 300 puta za vrijeme utakmice. Uz podatak da je mreža najčešće postavljena na visinu od 2,43 metara za muškarce ili 2,24 metara za žene, onda je u pitanju supermoć koju igrači posjeduju kako bi odradili savršen skok i još savršenije prebacili loptu preko mreže. Uz to, zabilježeno je da je najbrža serva ikad odrađena u trenutku u kojem je lopta letjela preko 114 km/h, a to je maksimalna brzina kojom trči gepard, onda nema sumnje da su odbojkaši superjunaci.

Na travi, pijesku, snijegu

Postoje različite verzije ove igre prilagođene posebnim okolnostima: klasična odbojka, mini odbojka, odbojka za hendikepirane, odbojka na pijesku, odbojka u bazenu, park odbojka, odbojka na snijegu…

Odbojka na pijesku je popularni sport koji je nastao na plažama u Kaliforniji u SAD-u oko 1920. godine. Najpoznatije nacije u ovom sportu su SAD i Brazil. Većina pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dvije glavne razlike su vrsta terena i ekipa koja se sastoji od dva igrača sa svake strane. Uz sve pomenute varijante ovog sporta valja spomenuti da se odbojka u svojim počecima igrala na travi!