Sezona infekcija

 

Poznato nam je da sezona prehlada dolazi sa hladnijim vremenom. To se dešava zato što virusima pogoduje hladnija temperatura, koja im omogućava duže preživljavanje i time se povećava mogućnost širenja zaraze.

 

Autor: Dr B. Stanković

 

 

Prehlada podrazumijeva upalu sluznice nosa i ždrijela izazvanu virusima. To je zarazna bolest koja se prenosi kapljičnim putem kada zaraženi kašlje, kiše ili pak njegov sekret posredno dođe u kontakt sa drugim osobama putem okolnih predmeta. Ispoljava se nekoliko časova do dva dana nakon kontakta sa zaraženim. Simptomi prehlade su: sekrecija iz nosa (najčešće vodenasta), kašalj, grebanje i bol u grlu, groznica. Prehlada obično traje oko nedjelju dana i spontano prolazi.

S obzirom na to da je temperatura na našoj sluznici nosa nešto niža nego u ostatku tijela, tu je za virus i najpogodnije mjesto da se nastani i izazove infekciju. Pored toga, hladan vazduh isušuje našu sluzokožu, koja onda nije u mogućnosti da se brani od virusa.

 

Liječenje prehlade

Liječenje prehlade je simptomatsko: vazokonstriktorni sprejovi za nos (kapi za nos), vitamin C, povećan unos vode i čajeva, ispiranje grla antiseptičnim rastvorima. Sa pomenutim sprejovima za nos ne treba pretjerivati, već ih koristiti dva puta dnevno tokom prehlade. Temperatura tijela najčešće bude tek blago iznad 37° C i nije potrebno tretirati je lijekovima kao što se to obično čini. Neophodno je odmarati se jer treba dati vremena organizmu da se izbori sa virusom. Kod beba i male djece koja još nisu naučila da duvaju nos, neophodno je koristiti aspiratore sekreta da bi se omogućila prohodnost disajnih puteva i smanjio rizik širenja infekcije.

Pacijenti nerijetko samostalno odlučuju da počnu sa uzimanjem antibiotika već prvog dana prehlade ili dolaze na pregled da im se lijek prepiše. Takvo liječenje nekomplikovane, i prije svega virusne, infekcije gornjih disajnih puteva, koja nije praćena povišenom temperaturom, nema nikakvo medicinsko opravdanje.

 

Akutni sinuzitis

Anatomija čovjeka je takva da nos i grlo nisu izolovani, već su u bliskom odnosu sa okolnim strukturama na koje se može proširiti infekcija. Na prvom mjestu su to paranazalni sinusi, a zatim uho, grkljan, dušnik itd. Paranazalni sinusi su šupljine u samim kostima lica i lobanje obložene sluznicom koji su u komunikaciji međusobno, kao i sa nosnom dupljom.

Kada se upala proširi na sluznicu paranazalnih sinusa, tada govorimo o posljedičnom razvoju akutnog sinuzitisa. Često dolazi do sekundarne bakterijske infekcije na terenu već upaljene sluznice. Iako je adekvatniji termin zapravo rinosinuzitis, jer on podrazumijeva zahvaćenost i nosne duplje i paranazalnih sinusa, koristićemo se terminom sinuzitis, koji je opšteprihvaćen.

 

Simptomi i liječenje sinuzitisa

Simptomi sinuzitisa su: gnojna sekrecija iz nosa, bol i osjećaj punoće sinusa tipično u predjelu čela i ispod očiju (čeoni i vilični sinus), otežano disanje na nos. Ponekad postoji i otok u predjelu zahvaćenog sinusa. Temperatura je obično povišena i pacijent osjeća umor kao i kod prehlade. Za dijagnozu nekomplikovanog sinuzitisa je najčešće dovoljan klinički pregled.

Treba naglasiti da sinuzitis kod djece nema ovako izraženu kliničku sliku, već treba posumnjati na njega kada naizgled nekomplikovana infekcija gornjih disajnih puteva traje duže od 10 dana (bez obzira na gustinu i boju sekreta) ili je uslijedilo pogoršanje nakon prvobitnog poboljšanja simptoma.

Liječenje sinuzitisa podrazumijeva antibiotike, vazokonstriktorne sprejove za nos uz primjenu lijekova koji će smanjiti bol i temperaturu (ibuprofen, acetilsalicina kiselina). Vazokonstriktorni sprejovi će smanjiti sekreciju iz nosa, a povećan unos tečnosti će razblažiti sekret da bi lakše mogao da se izdrenira, odnosno iscuri, iz sinusa. Za smanjenje otoka sluzokože korisni su slani rastvori u spreju. Bitno je da se antibiotik pije u tačno propisanoj dozi od strane ljekara i da se terapija do kraja završi. Nerijetko se dešava da pacijenti, nakon što osjete poboljšanje, samoinicijativno prestaju da uzimaju antibiotik nakon samo par dana kada infekcija nije do kraja sanirana. Potrebno je da se antibiotik primjenjuje i nekoliko dana nakon što se simptomi povuku.

 

Moguće komplikacije

Kod nekih pacijenata same anatomske karakteristike kao što je devijacija nosne pregrade mogu otežati drenažu sinusa, a time i produžiti akutni sinuzitis. Isti problem je i kod pacijenata koji imaju polipe u nosu od ranije ili pate od hroničnog alergijskog sinuzitisa (alergija na polene, gljive, prašinu, grinje) kada se po savjetu ljekara mogu lokalno primjenjivati i kortikosteroidni sprejovi za nos u cilju smanjenja otoka sluznice i bolje drenaže. Ako se sinuzitis ne liječi adekvatno, infekcija može da se širi prema srednjem uhu ili ka oku i susjednim kostima. Potrebno je radiografsko i CT snimanje. Pacijent se hospitalizuje, a ponekad je neophodno i hirurško liječenje. U današnje vrijeme antibiotika i pravovremene dijagnostike, takvi slučajevi su rijetki.

Liječenje prehlade, pa i blažih formi akutnog virusnog sinuzitisa u kućnim uslovima uz adekvatan odmor obično daje dobre rezultate. Ukoliko to ipak nije slučaj i ako se sve lošije osjećate, potrebno je da se javite ljekaru radi pregleda i propisivanja odgovarajuće terapije.

 

 

Preventivne mjere

Od ovakvih infekcija gornjih disajnih puteva se teško možemo potpuno zaštititi, ali možemo prevencijom uticati na to da ne budemo prehlađeni često, ili da pak lakše i brže prebrodimo infekciju za slučaj da do nje ipak dođe tako što ćemo jačati svoj imuni sistem. Pored raznovrsne ishrane i dovoljno sati sna, mogu se uzimati široko dostupni multivitaminski kompleks uz dodatak cinka tokom godine, uz obaveznu konsultaciju sa svojim ljekarom i farmaceutom.