Redovne kontrole za rano otkrivanje

 

Pacijentkinje često imaju u porodici osobe sa istom dijagnozom, što vjerovatno ukazuje na genetsku osnovu bolesti.

 

Autor: Dr M. Lazarević-Šuntov, ginekolog

 

Benigni tumori glatkog mišićnog sloja materice poznati su kao miomi. Nazivamo ih još i lejomiomima, fibromiomima ili fibromima. Način njihovog nastanka i rasta još uvijek je predmet proučavanja. Analizom tumorskih čvorova uočene su promjene unutar hromozoma 3, 6, 7 i 13, kao i promjene u broju hromozoma 12 i 22 u ćelijama mioma. Polni hormoni, estrogeni i progesteron, smatraju se promoterima njihovog rasta. Znamo da se može naslijediti sklonost, ali na koji način tačno, to ostaje nejasno za sad. Pojačan rizik nose nerađanje, nedojenje kao i gojaznost.

 

Miomi i tegobe koje izazivaju

Miomi se mogu javiti pojedinačno, ali češće ih bude u većem broju. Veličina im varira od vrlo malih do preko više desetina kilograma. Klasifikuju se na više načina – prema mjestu na kome se nalaze u materici i u zavisnosti od toga da li izazivaju određene tegobe ili ne. Interesantno je da ponekad miom može na peteljci iz šupljine materice izlaziti kroz njen grlić (rađati se) ili odvojiti se od materice u prostor male karlice samostalno kada se označava kao parazitarni. Miomi mogu izazvati različite tegobe, a jedna od njih je neuredno menstrualno krvarenje. Normalan menstruacijski ciklus traje od 21 do 35 dana, a računa se od prvog dana aktuelnog menstrualnog krvarenja do prvog dana krvarenja u narednom ciklusu. Kaže se da normalna menstruacija prosječno traje četiri dana, maksimalno do sedam dana. Prosječan gubitak krvi iznosi do 35 ml, 90% žena izgubi manje od 60 ml, dok se gubitak preko 80 ml smatra nenormalnim. Smatra se da je krvarenje obilno ako se tokom jednog dana menstruacije napuni 8 uložaka uz pojavu ugrušaka. Procjena pacijentkinje o količini izgubljene krvi i broju potrošenih uložaka često je nepouzdana. Utvrđeno je da 40% žena koje imaju preobilnu menstruaciju misle da imaju normalna, čak oskudna krvarenja. Određivanje hematina (sastojak iz crvenih krvnih zrnaca) fotometrijom u krvi nakupljene u ulošcima je najpreciznija metoda za procjenu izgubljene krvi. Ova metoda je skupa i nepraktična pa se u praksi ne primjenjuje. Ginekološkim pregledom, detaljnom procjenom podataka koje pacijentkinja pruža uz analizu krvne slike i opšteg stanja indirektno procjenjujemo obilnost menstruacije. Najčešća posljedica pojačanih krvarenja jeste pojava anemije ili malokrvnosti. Manifestuje se bljedilom kože i vidljivih sluznica, malaksalošću, zamorom, poremećajem sna, ubrzanim srčanim radom, krtim noktima i kosom. U sklopu brojnih tegoba mogu se javiti i pritisak i bol u donjem stomaku kao i uvećanje trbuha, zatvor, sterilitet, spontani pobačaji, prijevremeni porođaj kao i pojačan gubitak krvi nakon porođaja zbog loše kontraktilnosti materice. Da li će se i kojom jačinom javiti neki od ovih poremećaja zavisi od broja miomatoznih čvorova i mjesta gdje se nalaze. Srećom, većina žena nema nikakvih tegoba.

 

 

Individualni pristup liječenju

Liječenje se prilagođava svakoj pacijentkinji u zavisnosti od njenih godina, od toga da li je rađala i da li želi još trudnoća, mjesta na kome se miomi nalaze, njihove veličine kao i tegoba koje izazivaju. U obzir se uzima, naravno, i želja pacijentkinje prema određenoj vrsti liječenja. Danas je opšte prihvaćeno da pacijentkinje koje nemaju tegobe i koje ne žele trudnoću možemo pratiti na 6 mjeseci pregledom i ultrazvukom. Ovakav pristup preporučuje se i pacijentkinjama u menopauzi kod kojih se, zbog prestanka funkcije jajnika, ne očekuje dalji rast mioma. Prati se intenzitet rasta mioma kao i pojava degeneracije. Rijetka, ali najvažnija promjena u miomu jeste sarkomatoza. Ovo je maligna transformacija i najčešće se javlja kod submukozno formiranih mioma. Na svu sreću, rijetka je, sa rizikom od 0.7%.

 

Hirurško uklanjanje mioma

Ukoliko je uklanjanje mioma ipak neophodno, iz gorepomenutih razloga, najefikasniji način jeste hirurški. On se, u zavisnosti od brojnih faktora, može sprovoditi otvorenom operacijom, laparoskopski, vaginalno ili pak histeroskopski. Miomi imaju osobinu da se često ponovo javljaju. Uklanjanje pojedinačnih mioma se označava kao miomektomija. Ponekad se u cilju liječenja sprovodi uklanjanje cijele materice tzv. histerektomija i to prvenstveno kod žena koje su završile sa rađanjem, koje imaju zbog mioma izmijenjenu matericu i ako će pojedinačno uklanjanje mioma nositi povećan rizik od komplikacija. Miomi se mogu ukloniti i vaginalnim putem. Ova operativna tehnika je preporučljiva ako je žena prethodno rađala vaginalno i ako miomi i materica nisu preveliki da bi bili uklonjeni ovim putem. Prednosti ove tehnike su: brži oporavak, manja količina izgubljene krvi, manji broj priraslica itd. Laparoskopsko uklanjanje miomatozne materice i mioma je moderna tehnika koja stalno napreduje. Uslov je da žena nije imala prethodne intervencije u trbuhu, da miomi nisu pretjerano veliki, i sprovodi se u centrima gdje postoji tim posebno obučen za ovu vrstu operacija. Oporavak je brz i, ako sve prođe bez komplikacija, pacijentkinja već narednog dana može ići kući.

 

Razvoj novih metoda liječenja

Nauka neprestano traga za lijekovima za liječenje mioma, tj. za njihovo medikamentno uklanjanje. U praksi se trenutno koriste supstance koje funkcionišu kao regulatori polnih hormona ili modulatori hormonskih receptora. One dovode do zaustavljanja rasta i smanjivanja mioma, a to dejstvo se koristi u cilju boljeg planiranja i izvođenja hirurškog uklanjanja. Ograničeno korištenje pomenutih lijekova je posljedica neželjenih dejstava koje izazivaju. Očekujemo u budućnosti otkrivanje mehanizama nastanka mioma kao i načina na koji se ova sklonost prenosi na potomstvo. Takođe, očekujemo od nauke nove, efikasnije supstance i metode za manje invazivno i neinvazivno uklanjanje mioma i sprječavanje njihovog ponovnog javljanja.