Više od obične zabave

 

Od povremeno zabranjivane aktivnosti kuglanje je vremenom postalo zabava za milione ljudi širom planete, dok je nekima to i najvažnija stvar u životu.

 

Autor: D. Šašić

 

Jedna od najčešćih zabluda vezanih za kuglanje jeste da je u pitanju aktivnost koja ne iziskuje neku posebnu fizičku spremnost. Već nakon prvog susreta sa kuglaškom stazom većina ljudi promijeni mišljenje, a u tome im pomažu upale onih mišića za koje nisu ni znali da ih posjeduju. O tome koliko je ovo ustvari zabavna aktivnost svjedoči i kontinuirano gađanje čunjeva loptom u trajanju od preko sedam hiljada godina.

 

Od kada postoji kuglanje?

Zidni crteži porijeklom iz drevnog Egipta nastali su oko 5.200 godina prije naše ere i prikazuju igru sličnu današnjem kuglanju. Iz Egipta potiču i dva milenijuma mlađi nalazi koji uključuju ostatke kamenih kugli i kamenih blokova koji su redani u formi trilitona (dva vertikalno i treći blok postavljen horizontalno preko njih). Iz istog perioda potiču i nalazi vaza od alabastera za koje se pretpostavlja da su imale funkciju današnjih čunjeva.

Herodot pominje igre slične kuglanju kod Lidijaca u maloj Aziji. Na prelasku između dvije ere u Rimskom carstvu je među legionarima bila popularna igra čiji cilj je bio dobaciti kamen što bliže postavljenoj meti. Pretpostavlja se da je ova igra vremenom evoluirala u današnje boćanje, razbibrigu bez koje je nemoguće zamisliti atmosferu mediteranskih ulica i trgova.

Germanska plemena su početkom petog vijeka naše ere koristila kuglanje kao ritual religijskog pročišćenja. Kugla bačena prema kegli simbolički je grijehe sa kuglaša prenosila na paganske pretke.

 

Srednji vijek, rast popularnosti i prve zabrane

Najstariji do danas sačuvan teren za kuglanje nastao je u Sauthemptonu u Engleskoj davne 1299. godine. Četvrt vijeka kasnije vlasti u Berlinu i Kelnu su ograničile maksimalni ulog za klađenje na pobjednika kuglaškog nadmetanja na pet tadašnjih šilinga.

Kuglanje je postajalo sve popularniji vid zabave, naročito među profesionalnim vojnicima, pa je engleski kralj Edvard III riješio da ga zabrani 1366. godine. Obrazloženje ovog poteza leži u činjenici da su vojnici zapostavljali vježbanje streljaštva uslijed prevelike posvećenosti kuglanju.

Prve pokrivene staze za kuglanje pojavile su se polovinom XV vijeka, a uskoro je svaka krčma koja je držala do sebe, od Njemačke do Engleske, u svojoj ponudi imala i kuglanu.

Zabrane su se još uvijek pojavljivale tu i tamo, pa je tako 1541. u Engleskoj donijet zakon koji je zabranjivao kuglanje običnom svijetu, osim u dane Božića. Ovaj zakon je povučen tek 1845. godine, mada je u tom periodu već odavno bilo društveno prihvatljivo njegovo kršenje.

Istorija bilježi da je ser Frensis Drejk, kada mu je javljeno da pristiže Španska armada, zaključio da ima sasvim dovoljno vremena da završi partiju kuglanja prije nego što odnese pobjedu u mitskom sukobu dvaju flota.

Moreplovac Henri Hadson je na područje današnjeg Njujorka donio i kuglaške rekvizite, uz sve ostalo što je bilo natovareno na brod kojim je pristao na obale današnjeg Hadson beja, a današnji Njujorčani spadaju u najvatrenije pobornike kuglanja na svijetu.

 

Koliko čunjeva je potrebno pogoditi?

U opisanom periodu broj kegli, ili čunjeva, varirao je od tri do sedamnaest. Prvu standardizaciju uveo je Martin Luter. On je, uz poslove vezane za Reformaciju, našao dovoljno vremena da se posveti kuglanju i zaključio je da je devet idealan broj čunjeva. Ovo je broj koji je još uvijek aktuelan kada je u pitanju takozvano klasično kuglanje, najzastupljenije u Evropi.

Pojava kuglanja sa deset čunjeva kao ciljem vezana je za neprovjerenu priču o još jednoj zabrani ove aktivnosti. Prema legendi koja prati nastanak boulinga (najpopularnije verzije kuglanja u SAD) deseti čunj je ubačen kako bi se zakonodavcima ovo prezentovalo kao nova igra, naravno, sasvim legalna, u potpunosti različita od one zabranjene, sa devet čunjeva. Istorijski vjerovatnije objašnjenje leži u činjenici da je deset čunjeva moguće rasporediti u formu trougla sastavljenog od četiri reda kegli, gdje onaj najudaljeniji od kuglaša sadrži četiri kegle, a svaki naredni po jednu manje.

Iako je kuglanje u Ameriku stiglo sa holandskim moreplovcima, ipak su za njegovu popularnost najzaslužniji njemački doseljenici, kojih je od evropske burne 1848. godine do kraja XIX vijeka u SAD stiglo oko pet miliona. Oni su uz strast prema kuglanju na novi kontinent prenijeli i ljubav prema pivu. I danas je u klasičnom muškom rječniku širom planete rečenica Idemo na kuglanje najčešće izgovorena sa značenjem Idemo na pivo. Međutim, kuglanje uživa i veliku popularnost među ženama, a ono što je važno istaći jeste da je ovaj sport ustvari dostupan svim uzrastima.

Sam cilj igre je oboriti sve čunjeve, a postoji nekoliko različitih varijeteta pravila. Prema jednoj školi pobjednik je samo onaj ko iz prve obori sve čunjeve. Igra se i tako što se kugla baca dok ne popadaju sve kegle, u skladu sa propisanim pravilima koja regulišu broj dozvoljenih bacanja.

 

Razlike u opremi

Pored cipela za kuglanje, koje možete i iznajmiti, potrebna vam je udobna odjeća (mada pasionirani kuglaši imaju svoja pravila oblačenja) i kugla. Pored različitog broja čunjeva kod boulinga i klasičnog kuglanja, najveća razlika je u veličini i težini kugle koja se koristi.

Kod klasičnog kuglanja sa devet čunjeva postoji strogi standard koji propisuje da kugla mora imati 160 mm u prečniku i masu 2850 g, sa dozvoljenim odstupanjem od 5 g.

Kugla za bouling se razlikuje od kugle za klasično kuglanje po tome što ima otvore u koje kuglaš može da ubaci prste radi lakše manipulacije i preciznijeg ciljanja. Obim i masa kugle nisu strogo određeni pa je svaki igrač u mogućnosti da odabere dimenzije koje mu najviše odgovaraju. Čunjevi se takođe razlikuju po visini i obliku.

 

Takmičarsko i rekreativno kuglanje

Takmičenja se odvijaju u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, kao i u disciplinama parovi, mješoviti parovi i tandem (dva igrača na istoj stazi).

Krovna organizacija za kuglaški sport je Međunarodna kuglaška federacija FIQ (Fédération Internationale des Quilleurs). Oni su nadležni za obje najpopularnije verzije ovog sporta i imaju oko 100 miliona članova, od čega je oko deset miliona takmičarski aktivno na oko 250.000 registrovanih kuglaških staza. Ovi podaci ukazuju na to da je kuglanje jedan od najmasovnijih i najbolje organizovanih sportova na svijetu. Oni koji su bar jednom oborili sve čunjeve iz prvog udarca potpuno razumiju zašto je to tako, svim ostalima toplo preporučujemo da to i sami otkriju.

 

Kada sporedna uloga postane glavna

Jedan od najupečatljivijih kuglaša na filmu svakako je Hesus Kvintana, koga je maestralno odigrao Džon Turturo u filmskom klasiku Veliki Lebovski. Ova epizodna uloga je ostavila toliki trag u popularnoj kulturi da je na kraju snimljen i poseban film sa Kvintanom kao glavnim protagonistom.

 

 

Ja'Whaun Bentley Jersey