Mali ujed, veliki problem?

Autor: V. Pantić

Lijepi i sunčani dani nas prosto mame da svaki slobodan trenutak provedemo u prirodi sa svojim najbližima. Međutim, to lako može da se pretvori u problem. Uzrok brojnih proljetnih i ljetnih nevolja je mali dosadnjaković – krpelj.

Krpelji pripadaju zglavkarima, red Ixodida, potklasa Acarina. Ovi paukoliki ektoparaziti dijele se na tvrde (familije Nuttalliellidae i Ixodidae) i meke (familija Argasidae). Tijelo im ima vrećasti oblik, budući da su im svi tjelesni članci srasli u jedinstvenu cjelinu. Parazitske vrste imaju usne nožice evolutivno razvijene tako da olakšavaju pričvršćivanje za kožu domaćina, njeno probijanje i sisanje krvi. Ovo je način na koji se krpelji hrane. Problem je u tome što su krpelji prenosioci brojnih oboljenja, od kojih neka mogu da imaju i veoma ozbiljne posljedice.

Blago crvenilo na mjestu uboda je posljedica iritiranosti kože stranim materijama koje prilikom ugriza prodru u kožu. Ono ne predstavlja signal za opasnost. Međutim, ako se nakon ugriza krpelja na mjestu ujeda pojavi prstenasto crvenilo koje može da bude praćeno osipom, povišenom temperaturom, glavoboljom, mučninom, bolovima u mišićima i zglobovima, uz opštu slabost organizma, onda se morate odmah obratiti ljekaru. Ovi simptomi mogu da se pojave i nakon jedne do dvije nedjelje.

Da li su svi krpelji opasni?

Ujed krpelja koji nije zaražen sam po sebi ne predstavlja opasnost. Čak ni ujed zaraženog krpelja ne znači da ćete se razboljeti. Šanse za štetno dejstvo mikroorganizama koji su, ustvari, izazivači bolesti, dodatno se umanjuju ukoliko krpelja uklonite u prvih 24 sata nakon što se zakačio za vas. Pažljivo ga pomoću pincete uhvatite za gornji dio tijela, što bliže koži. Zatim ga blagim pokretima izvucite „odvijajući ga” kao sijalicu. Ukoliko niste sigurni da ste dovoljno spretni za ovaj poduhvat, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Odakle vreba opasnost?

Krpelji najčešće vrebaju u visokoj nepokošenoj travi. Penju se do visine koja odgovara nivou leđa prosječne mačke ili manjeg psa, i tu čekaju svoj plijen. Oni imaju posebne receptore pomoću kojih reaguju na ugljen-dioksid, amonijak i ostala hemijska jedinjenja koja oslobađamo kao proizvod našeg metabolizma. Takođe znaju i da padaju sa niskih krošnji, u pokušaju da se zakače za izvor hrane.

Kako da se zaštitimo?

Postoje područja koja su identifikovana kao staništa zaraženih krpelja. Ukoliko ne možete da izbjegnete boravak u tim oblastima, trebalo bi da nosite odjeću dugih rukava i nogavica. Odjeća bi trebalo da bude svijetle boje kako biste lakše uočili eventualnog uljeza. Odjeću koju skinete ne bi trebalo da spuštate direktno na travu i okolno rastinje. Ponesite prostirku impregniranu repelentima i akaricidima, preparatima koji odbijaju i eliminišu krpelje. Konsultujte se sa farmaceutom o izboru repelenata koje ćete nanijeti na kožu. Po povratku kući obavezno dobro pregledajte odjeću i cijelo tijelo.