Kako da se ljutimo na dobar način

 

Briga o svojim bijesnim osjećanjima spada u mentalnu higijenu, koja nalaže da se ljutimo s mjerom, poštujući dostojanstvo drugih, bez uvreda i omalovažavanja, svjesni da su konflikti sastavni dio života, i da ih treba rješavati konstruktivno, argumentima i ličnim primjerom, a ne grubošću ili povlačenjem.

 

autor: Mr V. Knežević

 

Različite nepravde, zabrane i iznevjerena očekivanja, verbalno i fizičko nasilje, kao i mnogobrojne stresne situacije mogu biti okidač da se razbjesnimo, kažemo i ono što ne mislimo, poželimo da se fizički obračunamo, ili to čak i uradimo. Izlivi bijesa mogu da se manifestuju i agresivnim ponašanjem, vikanjem, psovanjem i tučom. Ali ljutnja može biti i prikrivena, a bijes kamufliran i ispoljen kroz ogovaranja i spletke, sarkazam i nipodaštavanje druge osobe. Šta god počne u ljutnji, završi se u sramoti, kaže B. Frenklin.

Svakom od nas može se dogoditi da mu mrak padne na oči i da poželi nekoga da zgromi, bilo da je to drugi učesnik u saobraćaju, supružnik, dijete, šef, kolega, komšija. Ali ako u ljutnji često gubimo kontrolu nad ponašanjem, napadački smo raspoloženi i kada su sitnice u pitanju, ne poštujemo dostojanstvo drugih ljudi jer su nam nešto krivi, onda je vrijeme da se pozabavimo kako svojim izlivima bijesa, tako i osjećanjima poslije (stid, potištenost) i razmotrimo načine kako da se ljutimo na dobar, a ne na destruktivan način.

 

Zdravlje

Ponavljano, intenzivno osjećanje bijesa, ispoljavano na destruktivan način, predstavlja ozbiljan psihofizički stres koji se manifestuje pojačanim lupanjem srca, povišenim krvnim pritiskom, ali i različitim neurološkim odstupanjima od normalnosti (drhtanje ruku, gubljenje glasa, zamućenje vida i drugo). Ni psihičke posljedice nakon izliva bijesa nisu naivne, javljaju se osjećanja krivice, depresivnosti i sramote zbog gubitka kontrole. Sve to zajedno narušava kvalitet života, dovodi do pada imuniteta i može biti uvertira u ozbiljne zdravstvene probleme poput hipertenzije i različitih srčanih bolesti. Takođe, osoba koja ne umije da kontroliše svoj bijes, koja praska za svaku sitnicu i svađa se, vremenom postaje neomiljena u društvu, neko koga treba izbjegavati i zaobilaziti. Socijalna izolacija novi je krug pakla, ali i alarm da je krajnje vrijeme da se bijesna osjećanja stave pod kontrolu.

 

Navika

Iako na prvi pogled izgleda da su izlivi bijesa spontana reakcija, oni to nisu! Kako ćemo reagovati kada nas ophrva osjećanje bijesa spada u vrstu navike, nešto što smo naučili, pokupili iz okruženja u djetinjstvu i kasnije nadogradili. Tačno je da temperamentni i ekstravertni ljudi burnije reaguju, ali je navika ono što kreira bijesnu reakciju. Zato su izlivi bijesa i lako predvidivi, jer je navika vrsta ponašanja koje se stalno ponavlja. Neki ljudi rješavaju probleme agresivnim, ljutitim ponašanjem, verbalnim i fizičkim obračunavanjem (batina je iz raja izašla). Da li to rade zato što im je takva priroda? Ne! Oni se tako ophode prema bližnjima jer ne razmišljaju o posljedicama ni po sebe ni po druge, zato što im je taj model ponašanja bio dostupan u djetinjstvu, ili prosto zbog toga što ne znaju da može i drugačije.

 

Odvikavanje

Svako odvikavanje počinje time što moramo biti svjesni da nešto treba da promijenimo. Da bismo prevazišli lošu naviku uslijed koje bez kočnica eksplodiramo od bijesa, moramo naučiti da prepoznamo situacije i stanja koja nas dovode do usijanja. Sljedeći korak je da analiziramo svoje prethodne reakcije i racionalizujemo okidače. U ovom procesu treba biti iskren. Da li je osoba koja nam je kriva postupila namjerno? Da li možda precjenjujemo štetu koja je učinjena i sami sebe pumpamo bijesom? Već samo razmišljanje o razlozima druge osobe da nešto uradi ili ne uradi (i tako nas naljuti) dobar je put do prevazilaženja ekstremno bijesne reakcije. Posmatranje šire slike, cjelovit pogled u problem ili potencijalni konflikt, kao i stavljanje sebe u poziciju drugog, učiniće da naša ljutnja ne iskače iz društveno prihvatljivih okvira.

 

Umor

Brz tempo života i mnogobrojne obaveze u koje treba vremenski uklopiti i potrebu za neobaveznim druženjem, relaksacijom i odmorom, što nije uvijek ni lako ni moguće, čini da se osjećamo hronično umornim i na neki način isfrustriranim. Stanje umora čini nas preosjetljivim, pa nisu isključene ni bijesne reakcije na situacije i okolnosti u kojima bismo, da smo odmorni, sasvim drugačije reagovali. Ono što je važno kada nam se to dogodi jeste da prepoznamo razliku između opravdanog osjećanja bijesa i ljutnje za koju je kapisla bila naša premorenost, ili pak umor druge osobe. Dvije umorne osobe mogu da upadnu u procijep bijesa i da se svađaju zbog minornog razloga. Kako izaći iz tog začaranog kruga? Kao prvo – spavanjem. Odmorna osoba vidi manje crno, a ima i više snage da probleme rješava argumentima, a ne povišenim tonom i ružnim riječima. A ako vam se ipak desi da zbog umora prasnete i urlate bez razloga, izvinite se! Izvinjenje nije znak slabosti, već izraz saosjećanja i kajanja.

 

Potiskivanje

Neki ljudi se toliko plaše konflikta da izbjegavaju svaki sukob, čak i mišljenja, potiskujući godinama svoje frustracije, iritaciju i ljutnju. Oni gomilaju svoj bijes i ne puštaju ga napolje. Na imaginarnoj skali bijesa nalaze se na suprotnom kraju od onih koji bučno bjesne zbog svega i svačega. Za njih je svaka ljutnja prijetnja, ne ispoljavaju je ni kad imaju hiljadu i jedan razlog jer se plaše odbacivanja. Takvo zaključavanje emocija je isto nezdravo, može da odvede u depresiju i povlačenje, ali i do stanja da se čaša prelije. Takva osoba treba da radi na svom samopouzdanju, nauči da se brani i postavlja granice argumentima, a ne zidovima ćutanja i potiskivanja. Ignorisanje vlastitog bijesa narušava samopoštovanje i ruši ličnost.

 

Ja'Whaun Bentley Jersey