Važnost pravovremene dijagnoze

 

Veliki broj infekcija mokraćnih puteva ne bude prepoznat zbog daleko veće učestalosti bolesti disajnih puteva.

 

Autor: Dr R. Kosić, pedijatar

 

Infekcije mokraćnih puteva nastaju kada se dogodi prodor mikroorganizama u tkivo mokraćnih puteva. Struktura i rad ovog sistema su u funkciji stvaranja i izlučivanja urina, a sve u cilju regulisanja metabolizma vode, minerala i produkata metabolizma. Trebalo bi da mokraća bude sterilna, da se stvara i izlučuje na pravi način – bez zadržavanja, napora, prekida mlaza. Bakterije se mogu u manjem broju naseliti u dijelu mokraćnog puta koji je najbliži spoljašnjoj sredini, kontinuirani mlaz mokraće će isprati ovaj dio sistema i održavati mokraću sterilnom. Vrhunac učestalosti ovih infekcija je u prvoj godini života, djevojčice obolijevaju češće. Anomalije izgleda i funkcije bilo kog dijela ovog složenog sistema pogoduju razvoju infekcije. Svaka infekcija dodatno oštećuje pojedine dijelove. Neke metaboličke ili kardiovaskularne bolesti utiču na rad bubrega i mogu ih opteretiti ili trajno oštetiti.

 

Uzročnici infekcije

Najčešće se kao uzročnici izoluju bakterije, prije svih Escherichia coli. Mnogo rjeđi su virusi, gljivice, paraziti… Urin je po svom sastavu nepovoljna sredina za razvoj bakterija, a sluznica bešike stvara antitijela koja sprječavaju prijanjanje bakterija za njen zid. Ukoliko je pražnjenje bešike normalno, mikrobi će biti uništeni ili isprani mokraćom. Poremećaj ovih prirodnih mehanizama odbrane, urođene anatomske anomalije (proširenja ili suženja, poremećaj građe bubrega), poremećen akt mokrenja (zadržavanje urina, nesinhronizovane faze mokrenja) – sve su to uzroci za lakše razmnožavanje bakterija u urinu. Najlakše se liječe nekomplikovane infekcije bešike, a prodor bakterija u bubrege može da ostavi trajne posljedice.

 

Simptomi i dijagnostika

Klinička slika zavisi od uzročnika, uzrasta djeteta, postojanja udruženih anomalija i broja prethodnih infekcija. Pravilo je da je bolest netipičnija što je dijete mlađe. Kod novorođenog djeteta slabo napredovanje, teškoće pri hranjenju i produžena žutica, mogu da prethode bolesti i da budu prvi simptomi oboljenja mokraćnog sistema. Kod starije djece postoji povišena temperatura, povraćanje, proliv, plač i osjetljivost kože na dodir. Kod školske djece simptomi su tipični i ukazuju na mjesto infekcije. Ti simptomi su bol u stomaku i leđima, često i bolno mokrenje, promjena izgleda i mirisa urina. Povišena temperatura nejasnog uzroka uvijek treba da pobudi sumnju na ove bolesti. Važno je naglasiti da uzorak urina treba uzeti uz pregled krvne slike.

Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma, kliničke slike i dobijenih rezultata. Najbolje je da se u kratkom vremenskom roku pregleda uzorak urina dobijen iz srednjeg mlaza prvog jutarnjeg urina. Postojanje više od 100.000 bakterija po 1 ml urina i/ili 10 bijelih krvnih zrnaca u vidnom polju mikroskopa dovoljno je da se dokaže infekcija. Obično su povišeni i parametri zapaljenja u krvi – povišen broj bijelih krvnih zrnaca i C reaktivni protein. Što je dijete mlađe, veća je vjerovatnoća da je zahvaćen cijeli mokraćni sistem. Neadekvatno prepoznavanje i liječenje mogu dovesti do ponavljanih infekcija koje ostavljaju trajne posljedice na strukturi i funkciji bubrega. S obzirom na to da su ovi organi neophodni za metaboličku ravnotežu organizma i da su blisko povezani sa radom svih vitalnih organa, jasno je kolika je važnost očuvanja njihovog zdravlja.

 

Terapijske metode

Infekcije urinarnog trakta se liječe primjenom odgovarajućeg antibiotika u što kraćem roku od početka tegoba. Ponavljane ili teške infekcije uvijek treba da pobude sumnju u postojanje urođenih anomalija, te u tom slučaju treba uraditi ultrazvučni pregled sistema za mokrenje, kao i dodatne dijagnostičke procedure. Mogu se davati sirupi, tablete, kapsule ili injekcije, u zavisnosti od uzrasta i kliničke slike. U slučaju ponavljanih infekcija, i u slučaju povišene temperature, potrebno je da se jednom mjesečno provjerava urin. Po savjetu nefrologa nekada dijete uzima profilaktičke doze antibiotika, jednom dnevno. Rano postavljanje dijagnoze, energično liječenje odgovarajućim antibioticima i korekcija anomalija su preduslov za sprječavanje komplikacija i trajnih posljedica.

 

ANTRFILE

Urinokultura kao sigurni pokazatelj

Antibiotike treba davati u odgovarajućoj dozi, dovoljno dugo, uz kontrolni pregled urina i urinokulture po završenom liječenju. Ukoliko nije moguće odmah zasijati urinokulturu prije započinjanja terapije, a postoji opravdana sumnja da postoji ovakva infekcija, potrebno je da se liječenje započne antibioticima šir

Ja'Whaun Bentley Jersey