Fokus na zdrave navike

autor: Mr ph D. Goljić

Problem gojaznosti kod djece se može predstaviti kao epidemija loših navika u društvu. Stručnjaci preporučuju sistematično uvođenje kvalitetnih namirnica u ishranu kod gojazne djece.

Život u dvadeset prvom vijeku je brz. Danas, komunikacija među kontinentima se sprovodi u milisekundama, a dostupnost edukativnih, informativnih i zabavno-rekreativnih sadržaja je praktično neograničena. Međutim, u svijetu vođenim brzim telekomunikacijama, lako se usvajaju loše navike. Manjak kretanja i ishrana navođena komercijalnim sadržajima pogađaju sve slojeve društva. Među njima, najugroženiji su oni koji ne znaju kako da se odbrane ili odviknu od takvih trendova – djeca.

Prema zvaničnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 2018. godine u svijetu je bilo preko 40 miliona gojazne djece mlađe od pet godina. Najveća stopa rasta gojaznosti se bilježi u zemljama u razvoju, u kojima je porast konzumacije procesuirane i komercijalno propagirane hrane, dovela do porasta morbiditeta od 30%.

U SAD-u 9,4% djece mlađe od pet godina je gojazno, što liči na epidemiju. Dodatno, gojaznost u djece ima tendenciju da raste sa uzrastom, jer je čak 20,6% Amerikanaca starih od 12 do 19 godina gojazno.

Loša ishrana i manjak fizičkih aktivnosti

Glavni faktori koji doprinose razvoju gojaznosti kod djece su loše navike u ishrani i hronični manjak fizičkih aktivnosti. Ostali faktori podrazumevaju genetiku, socioekonomski faktor i psihološke uzročnike.

Gojaznost u periodu ranog uzrasta djeteta eksponencijalno povećava rizik za razvoj mnogih ozbiljnih oboljenja kasnije u životu, poput dijabetesa tipa 2, visokog holesterola, metaboličkog sindroma, visokog krvnog pritiska, nesanice i problema u razvoju kostiju i zglobova. Stopa gojaznosti je također povezana sa povećanom incidencom depresije, anksioznosti, problema sa ponašanjem i učenjem, kao i sa samopouzdanjem u periodu adolescencije.

Sistematično uvođenje kvalitetnih namirnica

Pojedini stručnjaci porast gojaznosti u mladim generacijama opisuju kao “epidemiju loših navika”. S obzirom na to da djeca ne odlučuju o svojoj dijeti u tako ranom uzrastu, glavni eksterni faktor su roditelji i primarna sredina u odrastanju.

Preventivne mjere su jedini način borbe protiv gojaznosti u ranom uzrastu. Stručnjaci preporučuju sistematično uvođenje kvalitetnih namirnica u ishranu gojazne djece. Pod ovim se podrazumijeva postepena restrikcija unosa brze i začinjenje hrane, zašećerenih napitaka, kao i manji unos svih vrsta namirnica koje sadrže pojačivače ukusa.

Pritom, nije poželjno pribjegavati intenzivnoj izmjeni ishrane, kao ni nametanju “zdravih” režima. Ukoliko djeca već preferiraju hranu koja ima aditive, najbolje je ponuditi im prirodne alternative, što će vremenom rezultirati stvaranju zdravijih potreba kod djeteta. Vještačke šećere je korisno zamijeniti medom ili slatkim voćem, dok je povrće svakodnevno potrebno ubaciti na trpezu. Jednolični jelovnik treba zamijeniti raznovrsnim, a sve to prezentovati kroz primjer roditeljske ishrane.

Djeca oponašaju roditelje

Nasuprot konvencionalnom mišljenju da su intenzivni treninzi efikasno oružje protiv gojaznosti kod djece, fizička aktivnost se u ranom uzrastu najviše podstiče u kontaktu sa prirodom. Potrebno je djeci obezbijediti kreativne aktivnosti u prirodnom okruženju, što će pospješiti balans hormona i stimulisati metabolizam.

Pokazano je da prinudno vježbanje, pod stresom, u zatvorenim prostorima gdje je manjak svjetla i prirodne vizuelno-motorne stimulacije, može rezultirati odbojnošću kod djece za fizičkim aktivnostima.

Roditelji moraju biti svjesni toga da svoju djecu oblikuju svojim ponašanjem isto onoliko koliko i svojim riječima. Vrijeme je da i oni usvoje kvalitetnije navike.