Kako je džins osvojio svijet

 

Od obične radne odjeće do revija visoke mode, zaista je nevjerovatan put koji su farmerke prešle u dugoj istoriji svog postojanja.

 

Autor: M. Đokić

 

Farmerke su danas odjevni predmet koji srećemo kako u običnim kombinacijama dnevne odjeće tako i u šik izdanjima na elitnim društvenim događajima (izuzev onih gdje dreskod ne nalaže striktno pojavljivanje u odijelima). Odavno je prošlo vrijeme kada su bile isključivo plave, pa ih je moguće vidjeti u svim bojama kojim platno od koga su napravljene može biti ofarbano. Njihova univerzalnost nema puno konkurenata u savremenom modnom svijetu, a sigurno je da će izdržati i sve buduće modne turbulencije.

 

Jeftino, udobno, izdržljivo

Tri principa iz podnaslova u najkraćoj mjeri opisuju zahtjeve koje mora da ispunjava bilo koja radna odjeća. Iako je kod nas uobičajen naziv farmerke potekao od toga što su ih u XIX vijeku nosili radnici na američkim farmama, to nije bila prvobitna uloga ove odjeće. Prema raspoloživim informacijama, đenovski mornari su dobili svoje u plavo ofarbane hlače izrađene od tkanog pamuka nekoliko vijekova ranije.

Đenovsko platno je ispunjavalo sva tri pomenuta uslova pa su poslije mornara odjeću izrađenu od njega počeli da nose i svi ostali koji su u životu opstajali zahvaljujući teškom radu. Interesantno je da je riječ jeans nastala upravo kao sinonim za ovu vrstu platna. Francuzi Đenovu zovu Gênes, što je vremenom u engleskom izgovoru prešlo u džins. Već u XVII vijeku ovo platno je bilo osnova za izradu radne odjeće na sjeveru Italije. Englezi u to vrijeme iz Indije uvoze metre i metre slične tkanine koju zovu dangari, i koriste je za slične namjene. U Francuskoj su tkači iz Nima pokušavali da razviju sopstvenu varijantu izdržljivog platna. Oni su zaslužni za drugi termin za džins na engleskom govornom području – denim. Originalno su Francuzi svoju tkaninu obilježavali oznakom serge de Nîmes, što je vremenom postalo denim.

Za bojenje tkanine je korišten prirodni indigo koji je sve do XIX vijeka stizao iz Indije kao veoma bitan proizvod u trgovini toga doba. Međutim, otkriće industrijskog načina za sintezu ove boje dovelo je do preokreta u tom dijelu posla. Izbor indiga proizašao je iz praktičnih razloga, naime, na tamnoj boji su se manje primjećivale fleke i otisci od svakodnevne upotrebe. Zapanjujuće zvuči podatak da današnja industrija proizvodnje džinsa godišnje troši dvadeset hiljada tona ove boje da bi zadovoljila potrebe tržišta.

 

Zlatna groznica i nastanak modernih farmerki

Kada je sredinom XIX vijeka odjeknula vijest o pronalasku zlata u Kaliforniji, niko nije mogao da pretpostavi šta će se sve dogoditi u narednim godinama. Stotine hiljada ljudi je pohrlilo u taj dio Amerike u potrazi za ostvarenjem sna o bogatstvu. Među njima je bio i useljenik iz Njemačke, trgovac Levi Štraus. Međutim, on u Kaliforniju nije došao da bi tražio zlato, već da bi otvorio radnju za prodaju mješovite robe. Kopači su se snabdijevali kod njega svime što im je bilo potrebno za potragu, ne shvatajući da se nalaze u zlatnom rudniku. Doduše, oni su zlato tu sami donosili, a Štraus je postajao njegov vlasnik bez kopanja. Na pravu zlatnu žilu ovaj preduzimljivi trgovac je ipak naišao kada mu je krojač Džejkob Dejvis ponudio da budu partneri u realizaciji novog izuma. Štraus je prihvatio ponudu i njih dvojica su 1873. godine postali vlasnici patenta za bakarna ojačanja na džepovima farmerki. Iako su ta mala metalna ojačanja nešto što danas prihvatamo kao sastavni dio farmerki i ne obraćamo pažnju na njih, tada su predstavljala revolucionaran izum. Sprječavala su da se farmerke cijepaju na kritičnim mjestima opterećenja, samim tim su one duže trajale, a to je upravo ono što su kupci željeli. Ubrzo su njihove hlače nosili kopači, farmeri, radnici, svi kojima je bila potrebna pouzdana i ekonomski dostupna radna odjeća, a to je bilo sasvim dovoljno za prevlast na tržištu i ulazak u legendu.

 

Popularna kultura i planetarna popularnost

Tranzicija od radne odjeće do modnog detalja nije išla brzo. Bilo je potrebno da prođu decenije nakon Štrausovog patenta da bi farmerke postale dio svakodnevne odjeće svih, a ne samo radnika. Buntovnik bez razloga, film sa Džejmsom Dinom u glavnoj ulozi, predstavljao je jedan od ključnih momenata za ovaj proces. Farmerke su ubrzo prihvatili mladi buntovnici, uz njihovu popularnost rasla je i slušanost nove vrste muzike – rokenrola. Hipi pokret šezdesetih je samo proširio bazu fanova džinsa, a prihvatili su ga i pankeri, kao i većina ostalih supkulturnih pokreta. U vrijeme podjele svijeta na Zapad i Istok, farmerke su za one iz istočnog bloka predstavljale simbol ekonomskog prosperiteta i slobode o kojima su sanjali. Krijumčarene su i prodavane na crnom tržištu po nezamislivim cijenama.

 

Iznošen izgled i ekološki aspekti

U posljednje vrijeme borci za zaštitu životne sredine ukazuju na to da je prosječan par farmerki povezan sa potrošnjom oko 3400 litara vode. U ovu količinu je uračunato zalijevanje pamuka na poljima, utrošak vode tokom proizvodnje, kao i količina potrošena na njihovo pranje tokom prosječnog vijeka upotrebe jednog para. Ova zapremina se povećava ako se radi o farmerkama koje su dodatno tretirane da bi imale iznošen izgled.

Prvo namjerno izbljeđivanje džinsa da bi dobio iznošen izgled zabilježeno je još davne 1935. godine u časopisu Vogue. Od tada do danas razvijene su brojne tehnike za postizanje tog cilja, a često se događa da određeni brendovi skuplje prodaju isti model farmerki ako izgleda kao da je već nošen. Naši stariji prijatelji i poznanici još uvijek sumnjičavo odmahuju glavom kada neko od njihovih potomaka donese pocijepane hlače iz radnje, a uz to i odbija da ih vrati nazad kao neispravne. No njihovi roditelji su vjerovatno isto tako odmahivali glavom na same farmerke, tako da se u osnovi ništa nije promijenilo. Farmerke ipak sada povezuju brojne generacije, nije rijetkost da se mlade djevojke pojave u nečemu što su njihove bake nosile (primjer imamo sa relativno nedavnim povratkom mode nošenja farmerki zvoncara).

 

Savjeti za predstojeće ljeto

Monohromatski pristup je još uvijek aktuelan, tako da nećete pogriješiti ako izaberete kombinaciju koja uz farmerke sadrži i gornji dio napravljen od džinsa. Ova dva dijela odjeće ne moraju da budu obavezno iste boje, ali važno je da se nijanse slažu, kao i da imaju ujednačeno iznošen izgled. Jednostavna ljetna kombinacija za svaku priliku sastoji se od farmerki (mogu i one pocijepane) i elegantne majice uparene sa odgovarajućim cipelama sa potpeticom. Svakodnevno izdanje dozvoljava i kombinaciju farmerki, patika i lakog blejzera. Farmerke sa visokim strukom su viđene na brojnim revijama, ali to ne znači da i vi morate da ih imate. Jednostavno, izaberite ono u čemu se najprijatnije osjećate. Farmerke su dugo bile simbol slobode duha, pomozite im da to i ostanu.

Ja'Whaun Bentley Jersey