Kako ih sprIječiti na vreme

Autor: Dr R. Kosić, pedijatar

Tokom djetinjstva su procesi modeliranja koštanog sistema najbrži – poslije uganuća ili preloma kosti brže srastaju, a nastali deformiteti se mogu uspješno korigovati.

Uspravan položaj, kretanje i mnoštvo složenih pokreta omogućavaju nam kosti, zglobovi i mišići našeg tijela. Osim položaja i kretanja, skelet štiti naše vitalne unutrašnje organe, precizno skladišti i koristi kalcij i fosfor. U koštanoj srži pljosnatih kostiju stvaraju se bijela i crvena krvna zrnca i trombociti. Građa kostiju, njihova gustoća i struktura se mijenjaju tokom života pod dejstvom hormona, hranljivih materija i mehaničkih sila.

Sve manje kretanja, sve više poremećaja u razvoju

Sjedeći način života, mnogo školskog gradiva i slobodno vrijeme provedeno pred ekranom televizora ili računara – tako se najlakše može protumačiti slika praznih parkova i igrališta. Ne tako davno podrazumijevalo se da će dijete provesti svaki slobodan trenutak u igri sa vršnjacima napolju. Kada je dijete bilo u kazni to je značilo da je zabranjen izlazak iz kuće, a ne da je ukinuto igranje igrica na ekranu. Roditelji koji rade do kasnih popodnevnih sati radije izaberu da svom mališanu puste crtani film dok se odmaraju posle napornog dana, nego da se naoružani sportskim rekvizitima upute do najbližeg parka… Ovakav način života utiče na nedovoljnu razvijenost mišića i tetiva, mlade kosti trpe nefiziološke mehaničke sile koje dovode do deformiteta kičmenog stuba i stopala. Brza hrana se sve češće nalazi na jelovniku tinejdžera, a u restoranima ovakve hrane viđamo i porodice sa sasvim malom djecom.

Važno je uočiti problem na vrijeme

Za dijagnozu deformiteta kičmenog stuba dovoljno je da dijete jednom godišnje odvedete na sistematski pregled kod izabranog pedijatra. Kod lako obučenog djeteta u stojećem stavu mogu se uočiti položaj kičme, lopatica, karlice, oblik stopala. Ukoliko se uoči nepravilno držanje ili nepravilno habanje obuće dijete treba odvesti na pregled i van obaveznog sistematskog pregleda. Za svaki uočeni deformitet pedijatar preporučuje odgovarajući tretman – korektivne vježbe kod kuće, konsultaciju fizijatra ili ortopeda. Rano uočavanje, pravilna terapija i istrajnost u sprovođenju korektivnih vježbi garantuju bolji rezultat.

Skolioza

Ovim terminom označavamo krivljenje kičmenog stuba u lateralnoj ravni. Češće se javlja kod tinejdžera, u periodu intenzivnog rasta u visinu tokom puberteta. Skolioze mogu da budu urođene ili stečene – urođene su sporog toka i zahtijevaju dugotrajno liječenje. Stečene skolioze nastaju obično posle desete godine, napreduju tokom rasta i uglavnom zahvataju grudni dio kičme. Umjerene skolioze mogu se korigovati vježbama ili nošenjem specijalnih midera. Najteži oblici se moraju liječiti operativno – prognoza zavisi od vrste deformiteta, stepena krivljenja i brzine rasta djeteta.

Kifoza

Ova vrsta deformiteta nastaje kada se dijete pogrbi. Deformacija u predjelu sredine grudne kosti praćena je kompenzatornim obrnutim krivljenjem u donjem dijelu leđne kičme. Javlja se kod oba pola. Kod školske djece govorimo o kifotičnom držanju – dijete ima povijena ramena i pogrbljena leđa, ali se deformitet može ispraviti kada dijete opomenemo da nepravilno stoji ili sedi. Nekorigovano pogrešno držanje vremenom će prerasti u nekorektibilni deformitet – kičmeni stub se ne može voljno dovesti u pravilan položaj. Ovo je daleko najčešći deformitet kičme, nepravilno dugotrajno sjedenje u školi i kod kuće  utiču da gotovo svako školsko dijete ima ovaj ili neki drugi deformitet zapisan u zdravstvenom kartonu.

Roditelji su najodgovorniji za prevenciju

Školska djeca su u velikom riziku zbog dugog sjedenja, malo kretanja i fizičke aktivnosti. Veliku odgovornost za pravilan razvoj i sprečavanje nastanka deformiteta snose roditelji. Mnogo je jednostavnije obezbijediti novi računar i igricu, zaigrano dijete neće uznemiravati ukućane satima. Odvesti dijete u park ili na neku sportsku aktivnost zahtjeva čvrstu volju i žrtvovanje sopstvenog odmora, ali su roditelji odgovorni za pravilan razvoj – pravilna ishrana i fizička aktivnost su jedine preventivne mjere koje se od roditelja očekuju u cilju prevencije deformiteta kičmenog stuba i stopala. Pravilan izbor školske torbe, kontrola sadržine i težine ranca, prvi su koraci u rasterećenju kostiju i mišića nosećeg stuba našeg tijela. Svaku promjenu u držanju tijela prijavite pedijatru, preporučene vježbe ili pomagala sprovodite strpljivo i redovno uz kontrole po savjetu ljekara. Fizička aktivnost koristi roditeljima u istoj mjeri – u borbi protiv osteoporoze i spondiloze brza šetnja, vožnja bicikla ili plivanje biće dragocjeno provedeno vrijeme.