intervju-bih-oktobar-marija-serifovic

MARIJA ŠERIFOVIĆ

Rođena za muziku

Broj 68, oktobar 2018.

Pobjednica brojnih muzičkih festivala, između ostalog i Eurosonga, djevojka fantastičnih glasovnih mogućnosti, prefinjene emocije, ponekad konfliktna, kontroverzna, bez dlake na jeziku, „pametna i luda, ma sve u jednom. To je Marija Šerifović. Nakon ljetošnjih velikih koncerata u Beogradu i Sarajevu, Marija ekskluzivno govori za BETTY.

 

Autor: D. Mrdić

 

BETTY: Odgovarate li na svaki telefonski poziv, poruku?

MARIJA: Broj mog telefona ima zaista malo ljudi, tako da onoga trenutka kada zvoni, smatram da treba da se javim. Otuda i brojne situacije kada telefoniram u toku nekog snimanja i slično (smijeh)… Poludjećemo svi od telefona jednom.

 

BETTY: Iza Vas su veliki koncerti u Beogradskoj areni te na sarajevskom stadionu Koševo, koji zamalo da je pokvarila kiša, ali je ipak održan sa danom zakašnjenja. Kako Vam izgledaju ti koncerti sa današnje distance?

MARIJA: Bilo je lijepo. Već smo zaboravili te oblake nad Sarajevom koji su nas natjerali da koncert sa subote pomjerimo na nedjelju. Gdje god da se nađem, osjećam se domaćom, stoga je i koncert u Sarajevu nosio naziv „Kao kod kuće”. To je do ljudi, do naše povezanosti. Koncerti su bili divni. To su koncerti za ljude koji u muzici uživaju cijelim svojim bićem.

 

BETTY: Koliko Vam je trebalo vremena da sumirate utiske nakon ovih velikih događaja?

MARIJA: Uh, pa poprilično. Treba vremena da se slože kockice, da sa distance pogledate na to. Ali, ne smijete se previše zanositi. Treba ići dalje.

 

BETTY: Nekako se čini da ste posljednjih godina dosta prorijedili nastupe…

MARIJA: Definitivno ne nastupam mnogo kao u nekom prethodnom periodu. Biram i vrijeme i mjesto gdje ću pjevati. Naravno, postoje gradovi u koje čovjek mora da ode iako nemaju veliku dvoranu. Tu je neki klub od 300 ili 500 mjesta, svejedno i ta publika treba da vas čuje. Obično bude podjednako lijepo kao i veliki koncerti.

 

BETTY: Kako se odmarate? Kako nakon tih velikih koncerata vraćate potrošenu energiju?

MARIJA: Ako govorimo o emotivnoj i psihičkoj regeneraciji, ja se stvarno trudim da sve svoje slobodno vrijeme provodim izolovana od estrade i tog mog poziva. Mislim da je to ključ. Kada ne moram da radim, onda zaista ništa i ne radim, provodim vrijeme kod kuće sa porodicom, sa mojim psom, gledam serije, filmove… To je moje parče mira. Sa druge strane, htjela – ne htjela, sama sam birala svoj posao, tako da moram biti spremna na sve izazove koje on sa sobom nosi.

 

BETTY: Pomenuli ste psa koga obožavate. Čak ste jednom rekli kako svoj život zamišljate negdje na obali, u kućici sa mnogo pasa…

MARIJA: Pa, šta biste ljepše. Ubjeđena sam, kada bi životinje imale mogućnost govora, da niko ne bi imao ni muža, ni ženu, ni prijatelja… Nikoga. Psi su idealni drugari.

BETTY: Da li imate prilike da zaista pobjegnete od svega, ili je stalno prisutno to očekivanje publike da ih iznenadite nekim novim pjesmama?

MARIJA: Mislim da to ne bi bilo fer prema publici. Međutim, nekada i moje baterije dođu na minimum, upale se sve crvene lampice, biologija ih pali – to je normalno, i onda tražim načina da se resetujem. Još uvijek su to kratke pauzice, nadam se da će tako i ostati.

 

BETTY: Posljednjih nekoliko pjesama koje ste objavili su isključivo balade. Je li vrijeme za neku pjesmu bržeg ritma?

MARIJA: Definitivno ne. Mislim da to publika ne očekuje od mene, da im ja ne trebam za tu vrstu muzike. Još davnih dana profilisala sam se za muziku koju danas izvodim, to je neki moj stil.

 

BETTY: Na koji način birate pjesme koje ćete snimiti? Šta je presudno pri izboru?

MARIJA: Mislim da je to stvar trenutka, osjetim li je, ili ne. Sve je podjednako važno, melodija, tekst, poruka, emocija. Važno je da osjetim pjesmu. Dušom, tijelom, kožom, čime god…

 

BETTY: Je li nekada presudno i ko je autor?

MARIJA: Ne, uopšte. Jedino što je važno da pjesma ima smisla, da se ja u njoj pronalazim.

 

BETTY: Jeste li, poput brojnih kolega, izgubili vjeru u albume, s obzirom da već dugo niste objavili kompletan CD, nego isključivo singlove?

MARIJA: Nisam. Moj posljednji album je izašao prije oko tri godine. Smatram da bih na svakih par godina trebalo da imam studijski album, a u međuvremenu bi trebalo da postoje singlovi. Najveći problem u cijeloj toj priči je činjenica da niko nema gdje da ispromoviše album. Za to su krivci mediji, koji jure za senzacijama. Ipak, mislim da ću već sljedeće godine objaviti studijski album na kome će se naći singlovi koje sam objavila u posljednje tri godine, ali i neke nove pjesme.

 

BETTY: Kako danas, sa distance, gledate na eurovizijski uspjeh?

MARIJA: Iskreno, ja na Euroviziju nisam htjela ni da idem. „Molitvu” nisam htjela da snimim. Meni se ta pjesma u početku uopšte nije svidjela. Bila sam nekako primorana da odem u studio da to otpjevam. Uspjeh je došao potpuno nenadano. Niko nije bio spreman na sve to, ni moji saradnici, ni ja, a ni Srbija. Međutim, dogodilo se, i to je bio fantastičan trenutak.

 

BETTY: Imate li neki tajni recept za pobjedu?

MARIJA: Nemam (smijeh). Ja vjerujem da su dobre stvari negdje zacrtane.

 

BETTY: Ali, sjećam se da ste, nakon pobjede na Beoviziji, izjavili kako na Eurosong idete da pobijedite…

MARIJA: Iz ove perspektive ću vam reći da je bilo teže pobijediti na Beoviziji, nego na Euroviziji. To što se prije 11 godina dešavalo na Beoviziji bio je šou-program, u jednom sasvim drugačijem značenju te riječi.

 

BETTY: Nedostaju li Vam danas takmičarski festivali?

MARIJA: Kako da ne. Mnogo mi je žao što su se, jedan po jedan, polako ugasili. Ja bih se prva takmičila, bar na onim na kojim nisam pobijedila. Nekako mi je glupo ponovo se takmičiti tamo gdje si već pobijedio.

 

BETTY: Kako gledate na brojna takmičenja muzičkih talenata? Čak ste i u žiriju jednog od njih.

MARIJA: Šta da radimo, takav smo narod. Smatramo da je to najlakši put da se postane poznat. Zato nam estrada liči danas na to na šta liči. Običan kupus. Moj savjet roditeljima te djece je, kao prvo, da ne budu ludo i bezobrazno ambiciozni, jer je najgore kada roditelji pošto-poto žele da im dijete postane poznato. Kao drugo, trebalo bi da nađu način da provjere da li je njihovo dijete zaista talentovano za muziku, da li to dijete sa velikim željama i velikim snovima može biti povrijeđeno kada mu iz žirija saopšte da možda ipak i nije za taj poziv.

 

BETTY: Otkuda tolika želja da se svi bave muzikom?

MARIJA: Ljudi misle da je na estradi sve super. Da je naš život san ispunjen putovanjima, provodima, uživanjima. Često u nekom gradu, u kome nastupam, vidim samo koncertnu dvoranu, aerodrom i sobu u kojoj sam smještena.

 

BETTY: Kako gledate na danas popularne muzičke žanrove? Niste razmišljali da se oprobate i u tome?

MARIJA: Muzika evoluira, mijenja se, ali smatram da ću ja ostati dosljedna sebi, onome što radim, volim i što mi odgovara. Nikad se neću priklanjati nekim trenutnim trendovima, jer mislim da je to čista glupost.

 

BETTY: Kako je izgledalo Vaše odrastanje? Na čemu su roditelji insistirali?

MARIJA: Prije svega – na školovanju. Osnovna škola, pa gimnazija, paralelno sa tim niža, pa srednja muzička škola… Fakultet sam upisala, ali ga nisam završila iz prostog razloga što se u to vrijeme oko mene dešavao jedan potpuni haos. Bilo je to u vrijeme mog nastupa na Euroviziji. To mi je nezavršena misija, ali mi ta činjenica ne smeta, čak i ako tako ostane zauvijek. Ako pričamo o ovim novim generacijama, ono što se dešava danas i na ulici i u školi je dijametralno suprotno od mog djetinjstva. Strašno je što nam se sve to događa. Ne treba da krivimo ni sistem, ni društvo, jer sve polazi iz porodice.

 

BETTY: Kako Vaša majka Verica reaguje na sve što prati Vašu karijeru?

MARIJA: Verica je majka u punom smislu te riječi. Nikad polovična, uvijek potpuno uz mene. Njoj je uvijek najvažnije da sam zdrava. A i meni je (smijeh).

 

BETTY: Veoma mladi ste postali zvijezda. Nastupali ste u brojnim koncertnim prostorima. Je li ostala neka neostvarena želja na tom planu?

MARIJA: Ne volim da pričam o svojim snovima. Ne plašim se toga da se neće ostvariti ako nekome kažem, nego prosto tako funkcionišem. Do sada, sve što sam planirala se i ostvarilo. Maštam noću u tišini.

 

BETTY: Nađete li vremena za čitanje?

MARIJA: Ponekad. Čitam elektronske knjige uglavnom.

 

BETTY: Omiljeni pisac Vam je…

MARIJA: S obzirom na to da sam svojevremeno bila evropski ambasador kulture skupa sa Paolom Koeljom, neka to onda bude on.

 

BETTY: Kakvu muziku MARIJA voli da sluša privatno?

MARIJA: Ne dijelim muziku po žanrovima. Kada je neko umjetnik, kada je muzičar, prvenstveno treba da se razumije u sve žanrove. Kao drugo – treba da voli muziku. Od svačega po malo. Kada bi neko pogledao šta je sve na mom USB stiku, šta ja to slušam u automobilu, odmah bi me poslao u ludnicu. Tu su i Vitni Hjuston i Šaban Šaulić i Mocart i… Da ne nabrajam. Sve je stvar trenutka i raspoloženja.

 

BETTY: Šta bi MARIJA bila da nije pjevačica?

MARIJA: Apsolutni sam antitalenat za bilo šta drugo. Kada je Bog odlučio da se rodim, bilo je potpuno jasno čime ću se baviti. To je, na kraju, bilo i jedino moguće.

 

BETTY: Kada biste mogli živjeti život ispočetka, šta biste uradili drugačije?

MARIJA: Nisam od onih koji se kaju zbog nečega. Mada, sa ovom pameću bih sigurno dosta toga radila drugačije.

 

BETTY: Koji Vaš stih Vas najbolje opisuje?

MARIJA: Zavoliš me najgoru, dobićeš me najbolju…

intervju-bih-oktobar-marija-serifovic-app