intervju-maj-d-enan-naslovna

Dženan Lončarević

Muzika mi je srednje ime

 

Broj 75, maj 2019.

Zahvaljujući snimcima sa nastupa postao je popularan, a da gotovo niko nije znao kako izgleda. Nakon nastupa na Muzičkom festivalu u Budvi i albuma Nikome ni reč 2007. godine, postaje jedan od najcjenjenijih mladih pjevača u regionu. Da nije riječ o trenutnoj popularnosti, potvrdili su naredni albumi: Dobro je to iz 2009, Zdravo dušo objavljen 2011, te album No.4 iz 2013. godine. Dvije godine kasnije objavljuje album Dva su koraka, a u međuvremenu i niz veoma uspješnih singlova. Ove godine pojavio se i na Beoviziji, gdje je sa pjesmom Nema suza zauzeo drugo mjesto. Ekskluzivno za BETTY – Dženan Lončarević.

 

autor: D. Mrdić

 

BETTY: Je li pjesma Nema suza negdje omaž stogodišnjici Velikog rata?

Dženan: Ono što je trebalo da se kaže, ja sam rekao. I žiri je rekao svoje. Smatram da je glavni sud – sud publike. Ostalo ne bih komentarisao. Ja sam na Beoviziji bio sad i nikada više.  Draganu Čolakoviću, autoru pjesme, Željku Vasiću i meni je bila želja da ljudima damo do znanja da nam ne trebaju nikakvi ratovi. Ne samo ovdje, nego bilo gdje. Htjeli smo reći svima koji bi to slušali, da smo mi za to da više ratova nema. Svi oni koji su to drugačije shvatili, a ima i takvih dosta, trebaju znati da je osnovno obrazovanje obavezno i da se tokom tog obrazovanja uči i etika u kojoj stoji da poruku treba shvatiti onako kako je neko prenosi. Mislim da je naša poruka jasna, bila je i vizuelno predstavljena na sceni u Sava centru. Ništa iza toga, ništa skriveno nije postojalo. Tu pjesmu objaviću ponovo, sa još jednim dijelom, koji smo zbog eurovizijskog pravila da pjesma traje maksimalno tri minuta morali izbaciti, u novom aranžmanu, uz prateći video spot.

 

BETTY: Pomenuli ste Dragana Čolakovića, sa kojim ste saradnju započeli na pjesmi Piješ sine. On je široj javnosti nepoznato ime. O kome se radi?

Dženan: Tek će se čuti za njega. To je prijatelj Željka Vasića, bavi se nekim sasvim drugim poslom, ali je iz svijeta muzike. Nekada je bio član grupe Sar e Roma. Jako je talentovan, potpuno drugačiji, načitan… Sve što piše, piše iz srca i duše. Željko, kome je takođe pisao nekoliko pjesama, i ja smo samo prijenosnici te njegove emocije.

 

BETTY: Već pomenuta Piješ sine i pjesma Nema suza zvuče dosta drugačije od Vaših ranijih pjesama. Je li to zaokret u Vašem izrazu?

Dženan: I dalje sam vjeran pop zvuku, potvrđuju to i moje dvije nove pjesme, koje su aktuelne ovih dana, ali sam ovim pokazao da u svom ovom ludilu, tom nekom modernom zvuku i pjesmama koje traju tek toliko koliko treba da se preslušaju, čast izuzecima, naravno, ja mogu da snimim i sevdalinku i da je publika razumije, isto kao i pop pjesmu, po kojima sam poznat. To je ustvari potvrda da se muzika i dalje sluša i da će i oni koji slušaju te neke moderne stilove, poslušati i pjesmu Piješ sine ili Nema suza.

 

BETTY: Hajde onda da pričamo malo o novim pop pjesmama…

Dženan: Pa, eto, prvi put imam i jednu obradu, ustvari mali dio jedne grčke pjesme smo uzeli i obradili, uz dopuštenje autora. Riječ je o pjesmi Ako pitaš. Druga se zove Čuješ li i vizuelno su nastavak serijala započetog sa Piješ sine. Dakle, isti glumci, ista dešavanja, ali u modernom ambijentu.

 

BETTY: Da li to znači da odustajete od albuma kao muzičkog formata?

Dženan: Imam spremno mnogo pjesama. Jako mnogo, tako da ćemo izdati album do kraja godine, to je sigurno. Dužan sam to publici. Ostajem vjeran staroj formi produkcije, kako sam naučio još kao dijete: da odem, kupim album, bilo da je to kaseta, ploča, CD i da to slušam. Nedavno sam dobio od prijatelja ploču na kojoj se nalazi Piješ sine sa jedne, a pjesma Pitam te sa druge strane i odlučio sam da novi album izdam i na vinilu.

 

BETTY: Kako Dženan bira pjesme i koliko ih imate u ladicama, još nesnimljenih?

Dženan: Sigurno za dva albuma i da još koja pretekne (smijeh). Imam stvarno dosta pjesama. Možda sve one nisu hit, ali ja i ne jurim hitove. Hit je riječ koja je danas toliko bitna na estradi da je to nevjerovatno. Svi mi volimo da imamo popularne pjesme, koje publika pjeva, ali kada čujem te najave, reklame… svi unaprijed imaju hitove. Nazovu me često neki kompozitori sa pričom – Imam hit za tebe! A kako znate da će to biti hit? Čime se to, na kraju krajeva, mjeri? Pjesma treba da traje, da se sluša danas, ali i za pet mjeseci, za pet godina. To je za mene hit. A ne trenutni broj pregleda na Youtube-u.

 

BETTY: Snimili ste nekoliko uspješnih dueta i to uglavnom sa folk pjevačima. Volite te neobične kombinacije?

Dženan: Nema tu pravila. Desi li se ili ne desi pjesma, to je jedino mjerilo. Baš nedavno sam snimio zajedničku pjesmu, ne želim otkrivati sa kim, ali smo odustali od toga da je objavimo, jer jednostavno – nisu nam se složili glasovi. Kod mene nema kalkulacije kada su takve pjesme u pitanju, ne gledam da se ogrebem od djelić nečije slave.

 

BETTY: Trudite se da svaku od pjesama propratite adekvatnim video-spotom. Koliko je to važno danas?

Dženan: Izgleda da jeste. Album iz 2011. Zdravo dušo nije imao nijedan spot, kao dokaz da pjesme mogu postati popularne i bez spotova, ali smo zato za svaku od pjesama sa albuma iz 2013. snimili spot. To je bio neki moj eksperiment.

 

BETTY: Ne volite pričati o privatnom životu u javnosti. Koliko je danas teško biti popularan i usput sačuvati privatnost?

Dženan: To je vrlo lako, vjerujem da će me čitaoci shvatiti. Sve ono što želite da sačuvate, vaše je i sačuvaćete. Neke moje kolege jako žele da pokažu sve što imaju, počev od automobila, mikrofona, odjeće, satova, onoga što jedu, piju…  Meni se to kosi sa kulturom, sa ljudskošću. Možda to sebi neko ne može priuštiti, pa zašto onda to raditi. Ljudi su za mene saznali zahvaljujući pjesmama. Sve ono što sam bio tada, to sam i danas. Nemam ni kamione, ni avione, ni po čemu nisam drugačiji od ostalih ljudi. Ako želite da sačuvate privatnost, dovoljno je da to kažete novinarima, oni su normalni ljudi, shvatiće i tu je kraj priče.

 

BETTY: Dugo ste se borili da izgradite karijeru. Je li bilo momenata kada ste htjeli odustati?

Dženan: Ne, nikad! To je posao koji ja stvarno volim. Ja se najbolje osjećam na bini, sa svojim prijateljima. Jako sam sretan kada sviramo, jedva čekam čak i tonske probe. Nadam se da ta ljubav nikada neće prestati. Imao sam ja i padova i uspona, nije da nisam. Jedan album u kome sam insistirao na primjesama roka ostao je poprilično neshvaćen. Nije bilo vrijeme za to. Vjerovatno da sam sačekao par godina, bilo bi drugačije. Međutim, nikad nisam razmišljao o odustajanju, o okretanju nečemu drugom. Naprotiv, širim polako poslove oko muzike. Imam studio u Beogradu u kome provodim većinu slobodnog vremena.

 

BETTY: Na nastupima često pjevate i pjesme svojih kolega. Šta Vi volite čuti, kad dođete negdje gdje je muzika uživo?

Dženan: Volim da čujem i dobru šumadijsku dvojku i sevdalinku uz koju nekad čak i zaplačem, tamburaše obožavam, volim i rok muziku. Nema sad tu pjesama koje izdvajam. Bitno je da su one iskrene, da diraju u dušu.

 

BETTY: Kako provodite slobodno vrijeme?

Dženan: Rijetko ga imam, zaista rijetko. Provodim ga uglavnom u studiju. Nedavno ide neki live snimak na Instagramu iz studija i pita me drugar – Dobro, odmaraš li ti ikad? A meni je to odmor. Nekad odem na tenis, izađem sa drugarima u šetnju, pogledam dobar film. U tome zaista uživam.

 

BETTY: Film je, dakle, ispred knjige?

Dženan: Obožavam da čitam. Kada sam bio u bolnici, čitao sam jako mnogo, pa me sada knjige podsjećaju uglavnom na to. Ali uprkos tim, ne baš lijepim sjećanjima, često se družim sa nekom dobrom knjigom.

 

BETTY: Prijepoljac ste koji je dio života proveo u Sarajevu. Već dugo živite u Beogradu. Ali, svuda Vas svojataju. Gdje najviše?

Dženan: U Banjaluci sam toliko često nastupao da mi je gradonačelnik kroz šalu ponudio ličnu kartu. Divno je to. Odlično me publika prihvata i u Sarajevu, u Podgorici je uvijek odlična atmosfera… Da ne nabrajam sad. Drago mi je kada me svojataju, lijep je to osjećaj.

 

BETTY: Jeste li kao klinac koji je svirao r’n’r, sanjali o ovolikom uspjehu koji Vam se desio?

Dženan: Želio sam to, najiskrenije, iz srca. Kao dječak za zamišljenu publiku sam održao bezbroj koncerata, prvo uz teniski reket, a tek kasnije uz gitaru. I dalje maštam kao i tad. Ja sam vječiti sanjar. Sve što zaželim kao da neko gore čuje. Uglavnom mi se ostvari. Volim da je to sve lagano, ne volim ništa na brzinu, prevelike nagle uspjehe, ni to nije dobro.

 

BETTY: Prva popularnost je došla zahvaljujući snimcima nastupa uživo. Razmišljate li o nekom live albumu u budućnosti?

Dženan: Šta god isplaniram obično ispričam negdje i onda vrlo brzo vidim da je neko iz tog kruga u kome sam pričao, uradio upravo to. Iz benda me često savjetuju da ćutim i ne otkrivam planove. Nema veze… Niko nikome nije ukrao komad neba, ono što mu je suđeno. A što se tiče te žive svirke, poenta je upravo u tome što je sve to uživo. Nema nikakvih skrivenih detalja. Nas četvorica na bini, sa svojim instrumentima pružamo to što pružamo. Sem mog vokaliste, koji mi povremeno duplira glas, odnosno omogućava prateće vokale, nikakvih drugih pomagala nemamo. Igor, Marko i Emir su ekipa koja je sa mnom već godinama.

 

BETTY: Koja maksima Vas vodi kroz život sve ove godine?

Dženan: Uvijek kada mi ide dobro, zahvalim se Bogu na svemu što jesam, iako to ne zaslužujem. Nedostaje nam zahvalnosti. Uvijek kada bih poletio imao sam nekoga ko bi me vratio ne zemlju riječima – Stani, polako, nemoj! To je moj rođeni brat. Veoma je važno imati nekoga u životu ko će vam sa strane reći koliko možete i koliko smijete.

intervju-maj-d-enan-aplikacija
Ja'Whaun Bentley Jersey