naslovna_intervju_betty_maj_bih

ALEKSANDAR HRŠUM

Nema zabranjenih tema

Broj 63, maj 2018

Na televiziji je bezmalo 30 godina. Sve je počelo sa dječjim emisijama, dok danas uređuje i vodi jedan od najgledanijih talk show programa u BiH. U međuvremenu, studirao je modu, što mu i te kako pomaže pri odabiru onoga što će obući pred TV kamerama. U slobodno vrijeme čita, šeta, ide u teretanu, ili izučava kinesku kuhinju. Ekskluzivno za BETTY – Aleksandar Saša Hršum.

Autor: D. Mrdić

Foto: V. Lisac

BETTY: Blizu ste 600. izdanja „Zabranjenog foruma”. Plaši li vas ta brojka i koliko je teško pronaći svake sedmice zanimljivu temu i adekvatne goste?

Aleksandar: Svaka nova emisija jeste nova brojka. Šest stotina izdanja talk show programa „Zabranjeni forum” za mene je definitivno potvrda od strane gledalaca, prije svega, da je format koji uređujem svakog četvrtka u programu TV PINK BH postao tv brend u vremenu kada se teško etablirati u medijskom prostoru. „Forum” od RTRS, pa sada na Pink BH, već četrnaest godina apostrofira teme iz života svih nas. Otvaramo svaku od tema posebno i dajemo dijalogu prioritet, jer drugačije nije moguće. Iz sedmice u sedmicu osluškujem javnost, šta je to što je interesantno, koje odgovore traže i kandidujem novu temu za razgovor. Gledaoci su ti koji mi pomažu pri odabiru tema i pri njihovoj realizaciji. Ako pratite „Forum”, onda ste primIjetili da su česti gosti oni koji pričaju priče iz života, a upravo su oni sami kandidovali temu emisije. „Forum” priča život. Melisa i Mirza Hadžibegović (novinarka i producent emisije) i ja svakodnevno pokušavamo kroz komunikaciju odabrati adekvatne i autoritativne goste koji će pred našim gledaocima oslikati temu na adekvatan način. Nije teško kada voliš posao kojim se baviš i kada si profesionalac u ovom ludom vremenu. Lijepo je znati da je mnogima u BiH četvrtak rezervisan za „Zabranjeni forum”, zar ne?

BETTY: Postoje li zabranjene teme u „Zabranjenom forumu”?

Aleksandar: Zabranjene teme su sve teme oko nas, dok ih ne raspakujemo, čujemo različite stavove i budemo i sami dio dijaloga o zadatoj temi. „Zabranjeni forum” je TV format koji, pored tih svakodnevnih tema, često govori i o onim koje su zabranjene za širi dijalog, ali mi se odvažimo i postavimo to javno pred pola miliona gledalaca u BiH, zašto da ne? Trebamo znati slušati jedni druge, poštovati vrijeme koje izdvajamo i shvatiti da ne mogu svi imati isto mišljenje o određenim dešavanjima. Poenta jeste nazvati stvari i ljude oko sebe imenom i prezimenom, a ne baviti se pričama „rekla-kazala”, to je vrijeme prošlo. Iz sfere zabranjenog napraviti sferu slobodnog prostora za komunikaciju. Rođeni smo slobodni, tako treba i da živimo.

BETTY: Smeta li Vam činjenica da je gledanost postala jedina mjerodavna za kvalitet TV emisija danas u BiH?

Aleksandar: Danas si onoliko dobar kao TV novinar kolika je bila gledanost tvoje emisije od sinoć. Takva su pravila današnje televizije, nisu ista kao nekada kada sam se ja počeo baviti ovim poslom. Gledaoci zaslužuju kvalitet, i to mora biti prije mjerne jedinice gledanosti. U moru sadržaja koji se paralelno emituje sa „Zabranjenim forumom” četvrtkom, ja sam zadovoljan sa gledanošću emisije. Kod nas sve zavisi od teme, koliko je interesantna i koliko imamo dobre sagovornike u emisiji. Treba ponuditi dobar sadržaj, uraditi dobru pripremu i gledanost će biti dobra.

BETTY: Koliko je teško u BiH, koja je sama po sebi složena, biti politički korektan i objektivan?

Aleksandar: BiH je izvor novinarskih tema. Sve je tema. Od samog uređenja države, preko političkih partija, do funkcionisanja institucija. Ja nemam problem sa menadžmentom TV PINK BH i mogu biti slobodan u pripremi emisije, biranju gostiju, što je danas rijetkost. Nije novinarski korektno biti na bilo čijoj strani, posebno u dijalogu, a posebno u ovakvoj zemlji, gdje je publika izuzetno senzibilna na izgovoreno. Za mene je svetinja mog posla dobra priprema, bez toga ne bih mogao ući u studio i razgovarati sa bilo kim od gostiju. Kao novinar bi trebalo da znaš uvažavati goste, pitati ih ono što bi ih pitali gledaoci koji prate taj TV program. Ima tu dosta pravila koja se moraju ispoštovati da bi bio politički korektan i objektivan. Ja se trudim to biti.

BETTY: Ponekad znate prekinuti gosta na pola rečenice… Zbog dinamike, ili nekog drugog razloga?

Aleksandar: Prekidanje nekoga ko istu rečenicu ponavlja pet puta je neminovno, jer ja pažljivo slušam gosta i iz njegovog odgovora postavljam naredno pitanje. Nikada neću prekinuti nekoga ko je sveden, koncizan i ko svojim vokabularom vlada. Fenomen javnog nastupa je nešto što se izučava i što i sam predajem različitim grupama iz javnog sektora. Kao moderator emisije moram praviti dinamiku razgovora, biti pažljiv slušalac, ispoštovati publiku u studiju, a prije svega navedenog – gledaoci su prioritet. Tako da vam je sada jasnije zašto to radim. Veliki broj gostiju je u tematskom dijelu emisije samo zato što je ovako uređena država BiH, a meni, kao novinaru, je bitno da o istoj temi čujem različita mišljenja. Federacija ima kantone koji su odvojeni i koji su mini države, tako da bih ispoštovao gledaoce u FBiH pokušavam imati bar par gostiju iz različitih kantona. Teško je savladati „uživo” toliki broj gostiju, ali takvo je uređenje i sistem sa kojim se mora ići u korak.

BETTY: Koga pamtite kao najzahvalnijeg, a koga kao posebno „teškog” gosta u emisiji?

Aleksandar: Najzahvalniji za dijalog su mi obični ljudi, koji nisu opterećeni funkcijama, liderskim pozicijama, jer su iskreni i čistog srca pričaju o temi. Teško je sa onima koji su etablirani u određenim institucijama, koji čuvaju svoju poziciju, a pri tome malo znaju o javnom nastupu i onda nastane problem. Psuju Hršuma nakon emisije, jer Hršum je za sve kriv. Političari su teški za dijalog, jer im je sve na vagu. Srećom, kod mene ne dolaze vodeći političari, jer ne vole da budu u „Forumu”, ali kako čujem redovno ga gledaju, tako da je cilj postignut. Svi gosti su dobri gosti, ako se dobro pripremiš za njih i razgovor sa njima. Pamtim ljude iz života i njihove priče mnogo duže nego li politička previranja koja traju koliko i emisija.

BETTY: Pretpostavljamo da za vrijeme snimanja često bude i nekih nepredviđenih, a zanimljivih situacija. Šta Vam je od toga najsvježije u sjećanju?

Aleksandar: „Zabranjeni forum” je tim koji funkcioniše savršeno, jer jedino tako možemo da uradimo dobru TV priču. Publika u studiju nekada previše ozbiljno shvati prisustvo u emisiji, dešavalo nam se da neko iz publike izgubi svijest i padne sa stolice. Zato ih svaki put pred emisiju upozorim da se opuste i da paze jedni na druge. Posebnu dozu stresa donosi živi program, jer nema ponavljanja i nema ispravki, tako da koncentracija mora biti na visokom nivou.

BETTY: Počeli ste kao voditelj dječjeg programa. Šta je teže raditi, dječji program ili emisiju poput „Zabranjenog foruma”?

Aleksandar: Dječji program je jedan od najtežih formata. Djeca ne vole foliranje, kod njih je sve iskreno i kristalno jasno. Volim što sam počeo u dječjem programu, jer sam tu naučio kako se radi projekat i šta je ono što se očekuje od dobrog moderatora. Naučio sam da moraš biti zanimljiv, da te vole i ne vole, ali da te gledaju – to je cilj televizije. Jedan od mojih urednika mi je govorio: „Neka i prebace kanal, ali ako se vrate ponovo na emisiju dobar si moderator”. Poređenja nisu moguća, jer svaki od navedenih projekta ima svoju težinu i svakom moraš pristupiti cijelim bićem, bez toga nema rezultata.

BETTY: Zbog čega danas gotovo da nema dječjih emisija na domaćim TV kanalima?

Aleksandar: Djeca danas žive internet, ne gledaju televiziju. Nema „Nedeljnog zabavnika”, „Ptice Do Do”, nema „Kockice”, sadržaja na kojima sam ja odrastao. Današnje generacije su generacije potrošačkog društva i sve im je dostupno, ali je pitanje koliko je to sve kvalitetno za razvoj djece. Teško je danas biti roditelj i ispoštovati roditeljsku pažnju. Televizije ne prave dječje programe, jer neće imati gledaoce, a takvi programi su skupi produkcijski. U ovom vremenu u kojem mi živimo, televizija ne obrazuje ljude, kao što je to nekada radila, danas ih samo informiše, zabavlja. Tranzicija je riječ koju baš i ne volim, ali ju je doživjela i televizija.

BETTY: Čime se bavite kada se isključe kamere, kada ne pripremate ili snimate emisiju?

Aleksandar: Uživam u tišini. Tišina mi je najbolji prijatelj i saveznik. Dobiješ sve odgovore koje tražiš. Kako sam prešao četrdesetu, ušao sam u fazu života kada svaki slobodan trenutak želiš da posvetiš sebi i svojoj porodici. Ne gledam televiziju, ne pravim od sebe senzaciju, živim tiho sa svojim mislima, jer mi tako prija. Emisiju stalno pripremam, čitam, istražujem, to mi je profesionalna deformacija, traganje za novim informacijama i sagledavanje problema iz više uglova. Redovan sam u teretani, četiri puta sedmično, i to mi mnogo znači za koncentraciju koja mi je neophodna u poslu. Volim putovati, biti u prirodi.

BETTY: Jeste li više za odmor uz knjigu ili film?

Aleksandar: Knjige su mi mnogo draže. Trenutno sam sa Kafkom na obali mora Harukija Murakamija, jer volim čitati, kupovati knjige i čuvati ih. Filmove gledam povremeno, uglavnom drame i trilere. Komedije ne volim. Odmor od svega tražim u šetnji i prirodi. Volim da se družim sa životinjama više nego sa ljudima.

BETTY: Imate li omiljene izvođače kada je o muzici riječ?

Aleksandar: Muzika zaista ima moć da oblikuje karakter i često slušam instrumentalne verzije raznih izvođača, posebno onih iz Velike Britanije. Amy Winehouse i njen čarobni glas je nešto što slušam dok sam u javnom prijevozu. Annie Lennox je isto tako neko koga izuzetno poštujem i često slušam.

BETTY: Ko brine o onome što ćete obući na snimanju ili nekom javnom događaju?

Aleksandar: Sam svoj majstor. Mislim da je od velike važnosti za TV moderatora kako izgleda i kako se predstavlja svojoj publici. Pažljivo biram odijela koja nosim u emisiji i trudim se da nisu ona formalna priča, da nisu svakodnevna. Modu možeš kupiti, ali stil moraš izgraditi. Italija mi je inspiracija.

BETTY: Kako se snalazite u kuhinji i koju hranu preferirate?

Aleksandar: Volim sam sebi pripremati hranu. U zadnje vrijeme pokušavam da spoznam sve tajne kineske kuhinje, ali to je nemoguće. Poštujem pravilo da se kupuju sezonske namirnice, jer su kvalitetnije, a najbolje bi bilo da kupujete one s lokalnih područja, jer su obično najsvježije.

BETTY: Kako biste u jednoj rečenici opisali svoju životnu filozofiju, načelo koje vas vodi kroz život?

Aleksandar: Ljudi sa jasnim ciljevima uspijevaju, samo zato što znaju kuda idu.

naslovna_intervju_betty_maj_bih-aplikacija