bih-naslovna-betty-julj-2018-bih

DAVOR SUČIĆ „Zabranjeno pušenje“

Mi smo zabava za cijelu porodicu

Broj 65, jul 2018.

Sa svojim bendom je već 36 godina na sceni, prvo kao gitarista i autor pjesama, a potom i kao pjevač. Za njega je rock and roll religija, ljubav i osnovna motivacija za život. Smatraju ga talentovanim za humor, zbog čega se često nađe i ispred kamera, iako priznaje da to i ne voli previše. U pauzi snimanja pjesama za jedanaesti studijski album „Zabranjenog pušenja” sa osmijehom, na tren šaljivo, na tren krajnje ozbiljno, odgovara na naša pitanja. Ekskluzivno za BETTY – Davor Sučić, alias Sejo Sexon, alias Sula…

Autor: D. Mrdić

BETTY: Prošlo je gotovo pet godina od zadnjeg albuma „Zabranjenog pušenja” – „Radovi na cesti”. U međuvremenu, krajem 2017. godine pojavio se singl „Nova godina”. Kada publika može očekivati vaš novi album?

Davor: Uveliko smo u studiju, snimamo, odabrali smo nove pjesme. Evo, da otkrijem, imaćemo mnogo gostiju na tom albumu. Damir Imamović, Sassja… Biće tu i beogradska glumica Jelena Gavrilović, za koju malo ko zna da je i odlična pjevačica. Ona gostuje u „Amilinoj pjesmi”, a trebala bi se pojaviti i u filmu „Pišonja i Žuga” u kome će takođe glumiti Amilu, lik iz „Balade o Pišonji i Žugi”. Prvobitno smo planirali da album izađe pred ljeto, ali kako sada stvari stoje biće to početkom jeseni. Da ne licitiramo sad sa datumima. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da će na albumu biti 14 pjesama. Zvaće se „Šok i nevjerica”…

BETTY: Koliko će se ovaj album razlikovati od onoga na šta smo navikli kada je riječ o pjesmama „Zabranjenog pušenja”?

Davor: Svaki naš album je drugačiji od prethodnog. Ja sam kao onaj kuhar koji ne zna praviti palačinke. Jedne mu zagore, druge budu meke, treće debele (smijeh). Tako i mi volimo da svaka „ploča” bude drugačija, da ima neki svoj momenat. Zbog toga su svaki put tu i neki novi ljudi. Ne volim ponavljati formulu, čak i kada je dobitna. Meni je muzika još uvijek zabava i eksperiment, i sa tog stanovišta sam i ušao u snimanje ovog albuma. Nadam se da će tako biti i ubuduće.

BETTY: Gdje pronalazite teme za pjesme?

Davor: Ovaj prostor je uvijek bio inspirativan. Naš teleskop je od samog početka, umjesto ka zvijezdama, bio okrenut u livadu, pretvoren u mikroskop. Nikada nismo gledali zvijezde, mi smo posmatrali mrave. Još uvijek ovim regionom kruži rečenica, za nekoga ko iskoči iz kolosijeka sa nekim „biserom” – Staviće te „Pušenje” u pjesmu!

BETTY: Stiglo je ljeto, tu su muzički festivali, koncerti… Gdje vas sve ljudi mogu vidjeti i čuti u narednom periodu?

Davor: Uh, ima nas svuda. Uglavnom su to svirke na otvorenom, koje su nekako i najljepše, pune adrenalina. Bili smo u Osijeku, Banjaluci, Zagrebu, na Pagu… Slijede nastupi na „Gitarijadi” u Kuršumliji, potom koncert u Doboju, pa festival na Kozari i tako dalje, da ne nabrajam. „Zabranjeno pušenje” je, kako ja to volim reći, zabava za cijelu porodicu. Zbog toga volimo te koncerte na otvorenom, jer dođu sve generacije ljudi. Od onih koji su stariji i od nas na bini, do klinaca.

BETTY: Hoće li biti vremena za odmor?

Davor: Ja se uglavnom odmaram zimi. Volim skijanje, sankanje, volim da pravim Snješka Bijelića, da se grudvam sa mojim klincima. Jeste da dobijem svaki put najviše grudvi u glavu, ali uživam u tome. Ljeti uglavnom nemam vremena za odmor, jer kao što rekoh, previše je nastupa.

BETTY: To je za vas muzičare svakako dobro. I festivala je sve više širom regiona…

Davor: Da, naravno i drago mi je zbog toga. Regionalna scena se počela polako integrisati. Vidjeli smo koliko je bilo pogubno to zatvaranje, ne samo u muzici, nego i u drugim vidovima kulture, a pogotovo u privredi. Važno je da u regionu imamo kritičnu masu dobrih bendova, da svi nastupaju svuda gdje ih publika želi vidjeti i čuti, da na festivale dolaze i izvođači iz drugih dijelova svijeta… Svi koji me znaju, znaju da sam se oduvijek zalagao za to. Nisam zagovornik onoga – slušajmo isključivo domaće. Rock ‘n’ Roll je muzika koja pripada svima, to nisu stvari vezane za naciju, religiju i druge odrednice, to je mnogo šira priča. Slušajte sve što vam se sviđa.

BETTY: Kad smo već kod toga, gdje je „Zabranjeno pušenje” danas najpopularnije?

Davor: Meni ovi mlađi obično kažu – Vi imate sreće, vi ste bend od prije (smijeh)! I zaista, prednost je da smo bili poznati još u vrijeme bivše Jugoslavije, da imamo publiku svuda, ali treba se i potruditi oko te publike, treba je njegovati, putovati, svirati… Publika je ono zbog čega mi sviramo i postojimo kao bend. Trudimo se da je ne razočaramo. Sviramo od Makedonije do Slovenije, a veoma često i mnogo šire, svuda gdje ima naših ljudi, koji nas razumiju.

BETTY: Pored pjesama „Pušenja”, radite i muziku za predstave, serije, filmove… Tu je i grupa „Shaderwan Code”.

Davor: Pa, recimo da me ima i u tome. Upravo nedavno smo neke od pjesama koje sam radio mimo „Pušenja” objedinili na novom albumu „Shaderwan Codea”. Od muzike za filmove „Ja sam iz Krajine – zemlje kestena”, „Nafaka”, potom one iz predstava „Grad od snova”, „Ćorkan”, do nekih novih radova. Ta muzika zahtijeva jedan drugačiji pristup. Kažu da je najbolja filmska muzika ona koju ne primijetiš dok gledaš film.

BETTY: Oprobali ste se i ispred kamere. Kako Vam se čini to iskustvo?

Davor: Sve je počelo još jako davno, „Top listom nadrealista”, poslije je tu bila i serija „Lud, zbunjen, normalan” u kojoj sam gostovao nakratko, ali eto, svi to pamte. Sada je aktuelan sitkom „Dobro došli u Orijent ekspres”. Kažu da imam taj zabavljački dar, uvijek me na tu foru zeznu i uvuku u priču (smijeh).

BETTY: A šta je sa filmom „Pišonja i Žuga” o kome se priča već dugo? Vi ste tu pominjani kao koscenarista…

Davor: Zapelo je kod novca, kao i sve ovdje. Cijela priča je krenula od predstave istog naziva, nastale prema našoj pjesmi u beogradskom „Ateljeu 212”. Film je sizifovski posao, kao i rock muzika. Ali je rock daleko jeftiniji, treba manje sredstava, tako da je film, nažalost, kod nas projekat na koji treba utrošiti mnogo vremena i nerava, animirati ljude, ispolitizovane kulturne instance, što znači previše vremena. Ja bih pisao muziku za filmove, ali ja jednostavno za vrijeme za koje bih uradio muziku za jedan film – uradim tri albuma „Pušenja”.

BETTY: Pišonja i Žuga su, zapravo, bili stvarni likovi?

Davor: Da, i ta priča o njima je zapravo istinita. Događaj je vezan za momke iz sarajevskog naselja „Centrotrans”, koje je bilo napravljeno za vozače. Svi su imali taj univerzalni ključ za ulazak u autobus, a incident koji su njih dvojica napravili bio je samo tačka na „i”. Mi smo se noćima vozili sa njima sarajevskim ulicama. U Beogradu je postojao „fantom”, a u Sarajevu Pišonja i Žuga koji su krstarili ulicama u autobusu. Policija ih nikad nije zaustavljala ni legitimisala, međutim te noći 1983. godine stvari su pošle po zlu…

BETTY: Kako iz perspektive autora i izvođača gledate na internet. Koliko Vam je pomogao, a koliko kvari posao?

Davor: Nama je bio od koristi, i to jako. Mi smo nezavisna priča, radimo po svom nahođenju i ne idemo niz dlaku velikima, a znamo da takvi bendovi nemaju podršku ni politike, ni medija, tako da je internet naš spas. To je naše ostrvo slobode. Tu plasiramo i naše spotove, ali i albume. Naša je praksa da publici omogućimo besplatan download albuma, dok preko koncerata pokušavamo da obezbijedimo egzistenciju. „Zabranjeno pušenje” je bend koji je često bio cenzurisan, često bio „pod ledom”, ali pojavom interneta te zabrane su postale besmislene.

BETTY: Predsjednik ste Upravnog odbora AMUS-a, agencije koja se bavi zaštitom autorskih prava u BiH. Koliko Vam taj posao oduzima energije i koliko Vas odvlači od stvaranja muzike?

Davor: U BiH je to još na početku. Za to se vrijedi boriti. To su moje kolege, prijatelji, ljudi sa kojima sam odrastao, proveo gotovo cijeli život, što na različitim binama, koncertima, što u studiju – snimajući… Dajem tu sve od sebe. Nekad to bude vrijeme bačeno u vjetar, nekad bude i pomaka, sve zavisi. Definitivno, teški su uslovi. Daleko smo od svjetskih principa rada, a dok to ne usvojimo – nema nas nigdje.

BETTY: Je li loše što muzičari moraju da se bave i time, umjesto da se posvete komponovanju, pisanju pjesama, nastupima?

Davor: Mislim da bez nas tu nema pomaka. Kako kaže naš narod „Tuđa ruka svrab ne češe”. Smatram da je nedopustivo da od 1.000 i više registrovanih muzičkih stvaralaca u BiH, na skupštinu AMUS-a dođe njih jedva 10 procenata. To stvara probleme u radu nama, ali i njima, jer onda ništa od tantijema koje bi trebali ostvariti.

BETTY: Oduvijek ste se bavili angažovanim temama. Može li nešto od toga biti inspiracija za neku novu pjesmu „Zabranjenog pušenja”?

Davor: (smijeh) Moglo bi. Razmišljam da napišem nastavak pjesme „Halid umjesto Halida”.

BETTY: Koliko pratite regionalnu muzički scenu i ima li mladih bendova u kojima vidite potencijal?

Davor: Apsolutno da! Divim im se jer su preživjeli ova za r'n'r teška vremena, koja su trajala više od decenije. Nije im bilo lako. Uspjeh „Zabranjenog pušenja”, „Azre” i sličnih bendova desio se u nekim mnogo sretnijim vremenima, u puno normalnijem društvu. Bendovi kao što su „Letu štuke”, „Zoster”, „Dubioza kolektiv” zaslužuju svaku počast. Oni su se zaista nagutali prašine i dima da bi postali to što su danas.

BETTY: Koliko Vam je bilo teško preuzeti ulogu frontmena i pjevača, kada se desila ta famozna transformacija „Zabranjenog pušenja”? Kako ste se navikli na novu ulogu?

Davor: Još se navikavam (smijeh). Često ponesem gitaru na binu, jer ne znam šta ću sa rukama. Kao gitarista, u toku pjesme sam mogao otići do toaleta, ili uzeti broj telefona od neke djevojke u publici, a da to niko ne primijeti. Pjevaču je na bini mnogo teže. Treba i fizički više podnijeti. Sjećam se da sam na početku te faze imao još jednog pjevača, jer nisam mogao sam otpjevati tri sata koncerta. Dugo mi je trebalo da uđem u formu.

BETTY: Šta čitate u slobodno vrijeme? Imate li pisca čijim djelima se vraćate?

Davor: Obično se vraćam Bulgakovu, Štajmbeku, pa i Andriću. Moram priznati da se vraćam i stripovima „Alan Ford” (smijeh). Sve su to „štiva” koja sa novom starosnom dobi dobijaju neku drugu dimenziju. Mnoge knjige sam čitao po tri–četiri puta.

BETTY: Pomenuli ste kondiciju… Kako održavate formu?

Davor: Na fudbalskom terenu. Imam svoju ekipu, mada zadnjih godina sam uglavnom odbrambeni igrač. Takođe imam psa, sa kojim često trčim. To mi je večernji ritual. Da iznenadim pluća kiseonikom (smijeh)…

BETTY: Kako glasi formula Vašeg života?

Davor: Nije važno kakve su pjesme, važno je da je čovjek lijep. Šalim se, naravno. Ali to je danas maksima velikog broja izvođača na sceni. Nažalost.

app-bih-naslovna-betty-jul-2018-bih