intervju-sa-a-kova-evi-

Saša Kovačević

Radim posao koji obožavam

Broj 84, februar 2020

Karijeru je počeo romantičnim baladama, nastavio etno-pop pjesmama sa primjesama grčke muzike, da bi posljednjih godina završio u regeton zvuku. Takve će, kaže, biti i nove pjesme koje priprema. Svaku snimljenu pjesmu isprati vrhunskim video-spotom, a na nekima od njih sarađivao je sa poznatim producentskim kućama iz svijeta filma. O privatnom životu ne voli puno da priča, ali priznaje da mu je porodica najveći oslonac u životu. Ekskluzivno za BETTY – Saša Kovačević.

 

Autor: D. Mrdić

 

BETTY: Posljednjih nekoliko godina objavljujete isključivo singlove koje prate muzički spotovi. Ne vjerujete u album kao muzički format?

Saša: Već odavno je izdavaštvo kod nas prestalo da postoji u obliku u kojem ima smisla. Nemamo nijednu ozb

iljnu izdavačku kuću koja bi podržala projekat u koji vi kao muzičar, izvođač, umjetnik ulažete svoju kreativnost, vrijeme, trud, novac, tako da smatram da je iz mog aspekta mnogo smislenije izdavati pjesmu po pjesmu, posvetiti se svakoj od njih onoliko koliko zaslužuje i tako graditi svoju karijeru.

 

BETTY: Koliko je to u finansijskom smislu isplativo, s obzirom da sve počiva na izvođaču?

Saša: Sve zavisi kako se ko postavi prema svojoj karijeri. U suštini, volim da u svaki segment ugradim 101% sebe, nekad dam i više nego što mogu i sve dok budem imao volje, snage i inspiracije – biće tako. Kada toga ponestane više se neću baviti muzikom.

 

BETTY: Je li teško svaku pjesmu vizuelno ispratiti, pronaći prave protagoniste, lokacije, a da to bude svaki put novo, drugačije, interesantno?

Saša: Zaista jeste. S obzirom da su moje pjesme ljubavne, da imaju sličnu tematiku, teško je svaki put donijeti neku drugu priču, posebno kada se zna da za svaku snimljenu pjesmu obavezno radim i muzički spot. Moj brat i ja gledamo da osmislimo kako će to izgledati, da damo jednu nadogradnju onoga što pjesma govori tekstualno, muzički, aranžmanski, da pronađemo adekvatne lokacije i lica koja će iznijeti priču, a ekipa sa kojom sve to ekranizujemo se često dopunjuje, kako bi i u tom segmentu imali svježu krv, svježe ideje. Radimo dosta sa ljudima iz inostranstva i dosta snimamo vani. Volim da upoznajem različite kulture, druge narode i da ljepote tih meridijana predstavim kroz dobre priče, da to ne bude turistički video, nego spot sa porukom. Recimo, spot za pjesmu Prevarena snimali smo u Maroku, a producirala ga je čuvena producentska kuća Atlas koja je radila na filmu Gladijator, seriji Igre prijestola i mnogim drugim filmovima i serijama.

 

BETTY: Je li istina da se u spotu za pjesmu Kažeš ne zamalo pojavio i Nikolas Kejdž?

Saša: Pa, nije baš zamalo, ali pregovarali smo (smijeh). Međutim, povrijedio je nogu na snimanju filma koji se radio paralelno kada i spot za Kažeš ne, tako da sve i da je pristao, ne bismo mogli to realizovati.

 

BETTY: Nekada biste publiku pred zimu obradovali baladom, pred ljeto veselom pjesmom. Posljednjih par godina i to pravilo ste promijenili…

Saša: Pa jeste, prosto naišle su mi takve pjesme. Ne znači da ponovo neće biti kao nekada. Međutim, narednih 6–7 pjesama će biti bržeg ritma, u regeton stilu i sigurno će se dopasti publici.

 

BETTY: Znači li to da su pjesme već spremne?

Saša: Da, u završnoj su fazi, no kao što rekoh, izdavaćemo jednu po jednu, to je definitivno najbolji recept. Na njima sam imao veoma zanimljive saradnike, sa drugih kontinenata i jedva čekam da ih publici predstavim.

 

BETTY: U međuvremenu promijenili ste frizuru, odnosno boju kose. Na čiji nagovor?

Saša: To je bila moja ideja. I svi su me pitali isto: Zašto?, međutim nakon mjesec–dva svima se sviđa. Kažu – kao da sam se rodio sa ovakvom bojom kose. Prije par dana čak mi je i brat rekao da mu se dopada, pa i žena, pa i djevojčica…

 

BETTY: Kada smo već kod žene, kada ćete to ozvaničiti? Jeste li zacrtali datum?

Saša: Da sam od vas novinara dobijao po euro za svako pitanje na tu temu, do sad bih bio milioner (smijeh). Međutim, ćutanje je zlato, tako da sam opet bogat. Važno je da nam je dobro, da odlično funkcionišemo, a kada se to desi, vrlo brzo ćete znati.

 

BETTY: Pomenuli ste brata sa kojim radite u studiju. Tu je i Vaš otac, zadužen za organizaciju nastupa. Je li to tajna uspjeha?

Saša: Porodica mi je najveći oslonac tokom cijelog života. Brat je zadužen za kreativni dio, tata za organizaciju nastupa, da sve protekne u najboljem redu. U takvim konstelacijama odnosa znate da ste na sigurnom terenu, da su oko vas ljudi koji vam žele najbolje. I to vam daje dodatnu sigurnost, tako da ima istine u tome. Čak i kad ponekad padnem sa energijom, kada mi ponestane entuzijazma, tu su oni da mi pomognu, da me pokrenu. Putovanja nekada znaju biti jako naporna, ali kad ste sa dragim ljudima, sve podnosite lakše.

 

BETTY: I Rade i Vi ste muzički obrazovani, autorski dokazani… Čija riječ je posljednja pri odabiru pjesama koje ćete snimiti?

Saša: Zajedno to odlučujemo. Funkcionišemo na bazi konsenzusa, dogovora. Ako se ne složimo – onda to nije to.

 

BETTY: Karijeru ste započeli festivalima, na kojima ste bili jako uspješni. Nedostaju li Vam takva muzička dešavanja danas?

Saša: Nedostaju u smislu da bih volio da ih ispratim, poslušam i pogledam, ali mislim da se više ne bih takmičio. To je za mlađe izvođače, koji tek krče put, koji bi da se afirmišu. U revijalnom dijelu bih se pojavio uvijek, takmičarski – ne. Danas su popularni neki drugi stilovi muzike koje je gotovo pa nemoguće izvoditi uživo, čudne melodije, osiromašeni tekstovi, tako da ne znam kako bi sada izgledali ti festivali. Ne kažem da muzika ne treba da evoluira, ali mi se čini da danas ide u nekom pogrešnom pravcu. Pop muzika gotovo da više i ne postoji kod nas. Imamo neku čudnu kombinaciju folk i rap, odnosno trap zvuka. Granica se izgubila.

 

BETTY: Kada ste počinjali da krčite svoj put na estradi, jeste li mogli da pretpostavite da ćete dostići ovoliki uspjeh?

Saša: Sanjao jesam, ali nisam vjerovao. U suštini, snovi su najbitniji. Bitno je maštati, sanjati i tražiti način da san pretvorite u stvarnost. Ja sam po prirodi sanjar i volim planirati, čak i nemoguće stvari. A kada nešto jako želite, onda ništa nije nemoguće.

 

BETTY: Je li bilo momenata kada ste rekli Šta mi ovo treba i kada ste razmišljali o napuštanju muzike?

Saša: Ne. Oduvijek sam bio zahvalan Bogu što sam dobio priliku da se bavim poslom koji beskrajno volim. Kada se osvrnete oko sebe, od 100 ljudi jako malo njih ima tu privilegiju. Naravno da naiđu faze kada sam umoran, ali svako od nas se umara na poslu, nikome nije lako – to je potpuno normalno.

 

BETTY: Nastupate širom bivše Jugoslavije. Imate li predstavu gdje ste najpopularniji, gdje Vas publika najviše voli?

Saša: Nastupamo mi dosta i u inostranstvu, gdje god ima naših ljudi. Što se tiče ex YU prostora, najčešće pjevam u Sjevernoj Makedoniji, zatim u BiH i Srbiji. Imam dosta publike i u drugim zemljama, ali u ovim sam najčešće gostovao, bar do sada.

 

BETTY: Kako pored stalnih nastupa i putovanja stižete da održavate fizičku formu i izgled koji je na zavidnom nivou?

Saša: Pa sad i nije (smijeh). Opustio sam se malo posljednjih mjeseci. Kad god imam vremena, volim da treniram. I radim to disciplinovano, slušam savjete stručnjaka, ne pravim se previše pametan na tom polju.

 

BETTY: U međuvremenu otvorili ste i restoran. Je li to odstupnica, ako u muzici ne bude posla kao do sada?

Saša: Uvijek u životu trebate imati opciju B. Pogotovo u ovim čudnim i smutnim vremenima, kada ništa više nije sigurno, a ni trajno. Rekoh da najviše volim svoj posao i nadam se da ću se njime baviti još dugo, ali htio sam da imam i neku alternativu, ali i mjesto u kome ću se osjećati prijatno kada izađem, mjesto koje će 101% biti po mom ukusu.

 

BETTY: I kako se vlasnik restorana snalazi u kuhinji? Šta volite da pripremate?

Saša: Solidan sam u tome. Najbolje pripremam paste, iako ih ne jedem nešto posebno posljednjih godina. Ali kažu da sam majstor za to.

 

BETTY: Da niste pjevač, a ni vlasnik restorana, šta biste bili?

Saša: Muzičar. Ili muzički producent. Ja sam ustvari i počeo kao klavijaturista, pjevanje je došlo tek poslije.

 

BETTY: Gdje se najbolje odmarate?

Saša: Na nekim egzotičnim destinacijama. Takva putovanja mi dođu kao restart. Posebno volim da otputujem kada je kod nas zima.

 

BETTY: Snijeg ne volite?

Saša: Volim snijeg, ali kroz prozor. Nerviraju me saobraćajnice i haos na njima tokom zimskih mjeseci.

 

BETTY: Kako u par riječi glasi životna filozofija kojom se rukovodite?

Saša: Vjera, nada, ljubav. To je trojstvo koje me drži i pokreće.

intervju-maj-d-enan-aplikacija
Ja'Whaun Bentley Jersey