bih-casopis-naslovna

ROBERT PROSINEČKI

Posljednji fudbalski romantičar

Broj 70, decembar 2018.

Ćiro Blažević mu je rekao da nikada neće postati vrhunski fudbaler. Demantovao ga je uspjesima na Svjetskom prvenstvu u Čileu sa mladom reprezentacijom Jugoslavije, gdje je proglašen najboljim mladim fudbalerom svijeta, a potom i sa beogradskom Crvenom zvezdom, sa kojom je osvojio Kup šampiona. Igrao je i za Real Madrid, Barselonu, Sevilju… U Zvezdu se vraća kao trener 2010. godine. Prije nepunih godinu dana preuzeo je reprezentaciju BiH. Ekskluzivno za BETTY – Robert Prosinečki, ili jednostavno – Žuti.

 

Autor: D. Mrdić

 

BETTY: Ima li fudbalska reprezentacija BiH, na čijem ste čelu, dovoljno igračkog kadra za ozbiljne uspjehe?

Robert: Ja sam po svojoj prirodi optimista. Kada sam preuzeo kormilo BiH reprezentacije, znao sam da imamo dovoljno imena sa kojima možemo napraviti pomak. Šta znači pomak? To je plasman na jedno od velikih takmičenja, koja nam predstoje. Pred nama su kvalifikacije za EP, tu je i Liga nacija, koja takođe ima takmičarski karakter i koja će najboljima omogućiti direktan plasman na Evropsko prvenstvo. Sve osim plasmana na to EP za ovu ekipu bio bi neuspjeh. Mislim da imamo tim koji može igrati sa svakim, to je najvažnije. Nadam se da ćemo iz utakmice u utakmicu biti sve bolji.

BETTY: U reprezentaciji su isključivo fudbaleri koji igraju vani. Ima li domaća liga kandidata za reprezentaciju?

Robert: Ranije ih je bilo, mislim na početak mog rada sa reprezentacijom BiH. Oni su se kroz reprezentaciju izborili da odu u inostranstvo. Mislim na Todorovića, Lončara, Zakarića… Teško je očekivati da ćemo u sastavu stalno imati igrače iz domaćeg prvenstva, ali svakako pratim dešavanja i ukoliko se neko nametne, poziv neće izostati. Imamo jako uspješnu mladu reprezentaciju, vjerujem da će se neko iz tog pogona vrlo brzo prebaciti u „A” selekciju.

BETTY: Kako se osjećate u Sarajevu i uopšte u BiH?

Robert: Meni je sve u redu. Uvijek će biti neko ko je protiv, biće polemika, ali generalno osjećam se dobrodošao. Mi smo takav narod, svako misli da može biti predsjednik i selektor. Kad ne ide, onda nađe nekoga i kaže – daću ti to, a ti ćeš to već nekako riješiti. Fudbal je ovdje možda ne najvažnija sporedna stvar na svijetu, nego zaista najvažnija stvar. Ljudi polako prepoznaju igrače, njihov napredak, a potom dolazi i učinak trenera. Kada pobjeđujete – sve je dobro, kada gubite – kreću kritike. Treba znati podnijeti te kritike, to je jako važno. Ono što znam je da radim pošteno i najbolje kako mogu.

BETTY: Kako komentarišete takmičenje „Lige nacija”? Može li donijeti neko poboljšanje?

Robert: BiH ima kvalitet, što mi je jako bitno. Takođe, bitno mi je da je 95% igrača na koje računam standardno u postavama svojih klubova. Veći broj utakmica daje nam priliku i za kvalitetnije uigravanje, a kao što rekoh, ako se pokažemo, možemo se direktno plasirati na EP, koje se održava 2020. godine.

BETTY: Hrvatska je vicešampion svijeta. Jeste li im davali takve prognoze pred početak takmičenja?

Robert: Ako ćemo realno, Hrvatska ima najkvalitetniju reprezentaciju u regionu. Atmosfera u timu je potpuno drugačija. Imaju tu ljubav prema svojoj zemlji, imaju pobjednički duh, ali imaju i kvalitet, gledano pojedinačno. Od početka sam vjerovao da mogu dogurati daleko na Mundijalu. Uz malo sreće, koja često zna biti i presudna u sportu, moje prognoze su se obistinile. Igrati u finalu Svjetskog prvenstva je zaista nešto fenomenalno. Odlično znam sve hrvatske reprezentativce, sa mnogima sam i radio. Od Rakitića, preko Mandžukića, Modrića, Vide. Svi su oni članovi velikih klubova, i to važni igrači, a ne statisti. Svi imaju jedan kontinuitet, imaju rezultate, samopouzdanje. To mnogo znači za ekipu, rađa pobjednički duh u timu. Kada igrate u Realu, pobjeda je imperativ, isto tako i u Barseloni, Interu, Bajernu… Upravo tu se stvara taj pobjednički duh, stvaraju se jaki karakteri, tako da uz jednu dobru atmosferu i požrtvovanost dolazi i veliki rezultat.

BETTY: Jedan ste od rijetkih fudbalera iz ex YU koji svuda izaziva pozitivne reakcije. Kako to komentarišete?

Robert: Drago mi je kada to čujem. To mi vraća osmijeh na lice. Moja sreća je da sam, kada sam igrao u Crvenoj zvezdi, napravio svoj najveći uspjeh, a to se poklopilo i sa najvećim uspjesima tog kluba. Bili smo prvaci Evrope, to nije mala stvar! Onda, nakon toga, kroz nastupe u Barseloni, Real Madridu, zagrebačkom Dinamu, svuda sam gradio prijateljstva. Ne samo igračka, nego i ljudska. Uvijek sam bio iskren, onakav kakav jesam, a to ljudi prepoznaju. I ovih 11 mjeseci, koliko predvodim reprezentaciju BiH, kod ljudi sa kojima se susrećem, prepoznajem tu emociju.

BETTY: Jedna ste od rijetkih generacija koja je svoje uspjehe u omladinskom uzrastu potvrdila i kasnije. Zašto to samo rijetkima uspijeva?

Robert: Teško je to pitanje. Mnogo stvari utiče na to. Nije to samo u sportu, u svemu je tako. Imate djecu, sjajne muzičke talente, koji se poslije izgube. Nema ih nigdje. Ima tu i istrajnosti, preduslova, podrške i moralne i finansijske. Jedno je sigurno: ovo područje je bogato talentima, posebno kada je riječ o sportu. Uzmimo, eto, samo fudbal. Hrvatska je vicešampion svijeta, Srbija se plasirala takođe na prethodni Mundijal, BiH je među 30 najboljih na svijetu, Slovenija se pojavljivala na velikim takmičenjima. Nisu to male stvari. Kada veliki Brazil čeka 30 godina da osvoji nešto, zašto i mi ne bismo bili strpljivi i radili na tome. Ništa ne može preko noći. Nama mnogo više nedostaje dobra infrastruktura, nego talenti. Na Balkanu uvijek očekuju čudo, bez da tom čudu stvore preduslove da se desi. Treba raditi sa mladima…

BETTY: Zašto to što je neko dobar fudbaler, ne znači da će biti i dobar trener?

Robert: Hm, ne znam. Znam gomilu vrhunskih fudbalera koji su se potom oprobali kao treneri i nisu se snašli, a sa druge strane znam i gomilu prosječnih fudbalera, koji su se odlično snašli u trenerskoj ulozi. Recimo, Murinjo je odličan primjer. Međutim, ima i onih koji su bili sjajni na oba polja.

BETTY: Kroz šalu Vam zamjeraju da ste se malo opustili u Sarajevu. Kako održavate fizičku kondiciju i koliko je teško nakon prestanka profesionalnog angažmana ostati u formi?

Robert: Jako teško. Nakon prestanka profesionalnog bavljenja sportom, smanji se fizička aktivnost, a apetit ostaje. Tu su onda i one kritične godine, kada metabolizam uspori, kilogrami se sami lijepe. Uglavnom se rekreiram sa mojom porodicom, sve slobodno vrijeme trudim se da provedem sa njima. Ako me pitate za hobi – ni to nemam. Kada jednom zagazite u fudbal, to postaje cijeli svijet, nema svijeta mimo toga. Pogotovo danas, kada možete pratiti gomilu utakmica. Iz svake od njih da se nešto novo naučiti. Gledam mečeve Lige šampiona, Kup UEFA, brojna ligaška takmičenja…

BETTY: Je li donekle to pokvarilo čar fudbala?

Robert: Čim raste gledanost – znači da nije. Svi imamo mogućnost izbora.

BETTY: Kojoj kuhinji dajete prednost?

Robert: Ja sa izborom hrane nemam problema i to se na meni i vidi (smijeh). Najbolje jedem kad sam u Sarajevu. I nisu to samo pite i ćevapi, koje takođe volim, nego i ostala gastronomska ponuda.

BETTY: Je li posljednji romantičar na terenu, romantičar i u životu? Uz koju muziku se Robert najbolje opušta?

Robert: Sve manje i manje sam po feštama, u kafanama, klubovima… Jednostavno dođe do nekog, neću reći zasićenja, nego perioda kada ti je puno ljepše u mirnoj porodičnoj atmosferi, nego bilo gdje drugo. Kad smo kod muzike, ja sam ona stara garda, odrasla na rokenrolu, to mi najviše prija. Sa druge strane, moja djeca slušaju nešto sasvim drugo, rep i elektronsku muziku koju ne razumijem previše.

BETTY: Šta biste bili da niste fudbaler?

Robert: Nisam stigao razmišljati o tome jer je kod mene sve nekako brzo išlo. Sad razmišljam o tom pitanju i nemam odgovor šta bih radio da nisam uspio kao fudbaler. Kada sam završio igračku karijeru, znao sam da ću ostati u fudbalu. Nije bilo druge opcije.

BETTY: Kako glasi moto koji Vas je vodio kroz život?

Robert: Nemam neku spektakularnu misao, ali moj moto je cijeli život – biti normalan. Dok sam igrao fudbal, igrao sam najbolje što znam, nikad se nisam štedio. Jako, ili nikako. Svim srcem.

bih-casopis-naslovna-app