casopis-naslovna-inetrvju-avgust-bih

HELEM NEJSE

 

Ne postoje sporne teme

 

Broj 78, avgust 2019.

Iza sebe imaju više od 160 radijskih emisija, dva muzička albuma i predstavu koju igraju već četiri godine uz nesmanjeno interesovanje publike. Oduševljavaju svestranošću, kreativnošću, duhovitošću, sarkazmom, igrom riječima… Admir Čular i Amer Čanković, alias Stihomir Klepić i Čika Gagara, predvodnici priče nazvane Helem nejse, ekskluzivno za BETTY.

 

Autor: D. Mrdić

 

BETTY: Je li album Pola čovjek, pola jedan ostvario zacrtano? Koliko je teško bilo nadmašiti debitantski Go u gostima koji je oduševio region?

Helem nejse: Album Pola čovjek, pola jedan je rađen dugo vremena, pjesma po pjesma, spot po spot. Prvi singl Kabadahija, koji je sa uspjehom premašio sva naša očekivanja, dao je vjetar u leđa i pokazao nam da možemo mnogo više. Na kraju je urađeno tridesetak pjesama, od kojih je na albumu završilo nešto manje od pola. Mi smo zadovoljni, album se sluša, na Youtube ima dosta pregleda, pozive za koncerte dobijamo iz dana u dan. Što se tiče prvog albuma, sada kada pogledamo unazad vidimo koliko je to bilo neozbiljno i mladalački naivno, u odnosu na ovaj, ali i to ima neke svoje čari. Slobodno možemo reći da smo se na prvom albumu štelili za ono što tek dolazi. Nadamo se da je i ovaj album štela za neki sljedeći, jer već uveliko se rade nove pjesme.

BETTY: Helem nejse prepoznaju kao hip-hop duo. Međutim, u priči je više ljudi. Kako je sve počelo i ko je u ekipi?
Helem nejse: Helem nejse je konglomerat ljudi čija je sfera poslovanja jako široka. Djelujemo u svim poljima visoke supkulture. Bavimo se radijskom, teatarskom i muzičkom produkcijom. Helem nejse je sa radom zvanično počeo u novembru 2014. godine kao kolažna radijska emisija na talasima radija Otvorena mreža. Muzika je umjetnost kojom smo se počeli baviti puno prije, ali nam u tom mladalačkom ludilu to nije bio dovoljan kanal komunikacije, pa smo odlučili da se oprobamo u radijskom eteru. Krenulo je vrlo spontano, neplanski i neopterećeno, a upravo zbog toga nije trebalo puno vremena da se čuje za nas i da publika to zavoli. Budući da uspješno manevrišemo u nekoliko segmenata javnog posla, Helem nejse broji poprilično članova. Tu su Stihi, Gaga, Toshi, Boća, Ajda, Momo, Sanjo, Edis, Dženo, Riki, Zlaja…

BETTY:
Kada ste krenuli u ovu priču, jeste li očekivali ovoliku popularnost?
Helem nejse: Nismo. Da smo očekivali ne bismo se nazvali Helem nejse, već bismo osmislili nešto mnogo univerzalnije. Ni dan danas ne očekujemo puno, jer valja nam nivelisati samopouzdanje. Radiš kako radiš, pa kome se svidi, dobro i jeste. Vremenom se prilagodiš i onom kome se ne svidi. To ide sve onako prirodno, što bi se reklo.

 

BETTY: Helem nejse kao sintagmu razumiju ljudi u BiH. Za ostale, može li objašnjenje imena grupe?

Helem nejse: Naša je radijska emisija prepuna raznih tema, digresija, situacija u koje neplanirano upadamo, iako se svaki put za cilj postavi držanje jedne teme. Kada pričamo o odlasku mladih, pa jednog od nas prenese da priča kako je kafa poskupila na 2 KM, kažemo Helem nejse i vratimo se na prvobitnu temu. Ukratko: Helem nejse je izlazak iz digresije i vraćanje na temu.

 

BETTY: Kako nastaju ideje, rime…? Jesu li to momenti koje uhvatite u letu, pa poslije razrađujete? Kako, ustvari, nastaje jedna pjesma Helem nejse?
Helem nejse: Za naše pjesme, fazone, scenarije i folove volimo reći da nismo mi izmislili, već da smo ih ukrali, posudili od okruženja, a ne bježimo ni da dosta toga skidamo sa interneta. Muziku uradi Toshi i šta nam više treba? Svi sastojci potrebni za hit su tu. Fazon je samo skontati koliko kojih začina ide i u kojem momentu. Još uvijek radimo na tim receptima. Ne čekamo inspiraciju niti se vodimo tom filozofijom, jer smo već dugo vremena u takvom treningu da svaki dan možemo napraviti bar dvije pjesme.

BETTY: Vješto šetate od humora, preko satire, socijalnih, pa do ljubavnih tema… Postoje li teme koje izbjegavate?
Helem nejse: Ne postoji apsolutno niti jedna tema koja je sporna u Helem nejse konglomeratu. Za sebe smatramo da smo jedini medijski prostor u kojem je dozvoljeno sve.

 

BETTY: Bez obzira na uspjeh na muzičkom planu, ne zapostavljate radijsku emisiju. Je li to neka odstupnica, ili prosto još jedan kanal za pražnjenje?
Helem nejse: Emisija je nešto što volimo i od nje je sve počelo. Iza nas je preko 160 potpuno autorskih radijskih epizoda na koje smo mnogo ponosni. Bilo je tu nedjelja kada smo se brukali, kada smo ljude smarali i kada nismo bili na željenom nivou, ali većinom je bilo legendarno. Ko je preživio, pričaće. U posljednje vrijeme smo malo pauzirali od radijske emisije, jer spremamo nešto novo, tačnije trenutno smo u procesu nadogradnje iste.

BETTY: Radio, muzika, a potom i pozorišna scena… Kako je došlo do ovog posljednjeg? I šta je naredna dimenzija u kojoj vas možemo očekivati?
Helem nejse: Došlo je na poziv Abdulaha Sidrana i Emira Hadžihafizbegovića. Iskreno, na prvu nam je sve to zvučalo suludo, ali nakon što nas je tadašnji urednik emisije Irfan Avdić motivisao, rekao da će režirati, a profesor Almir Bašović potvrdio da mi to možemo, uhvatili smo se u koštac i napravili sada već ozbiljan pozorišni projekat. Svaki put je dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta, iako smo već četiri godine na redovnom repertoaru Kamernog teatra 5. Nova dimenzija u kojoj nas možete očekivati je evolucija radijske emisije u danas u svijetu veoma popularnu formu podcast-a.

BETTY: Mnogi vas nazivaju nasljednicima Top liste nadrealista. Kako to vi vidite?
Helem nejse: Da smo Bogdo’ nasljednici kakvih radnih mjesta, taksi licenci ili nekretnina… Ali šta je tu je.

 

BETTY: Do sada ste ostvarili nekoliko muzičkih saradnji sa ljudima iz regiona. Ima li neostvarenih želja na tom planu, sa kime biste voljeli sarađivati?
Helem nejse: Velika nam je želja da sarađujemo sa Halidom Bešlićem. Takođe Petar Grašo nam je uzor odmalena i voljeli bismo uraditi remix pjesme Utorak, zbog toga što utorkom ne valja ništa raditi. Toshijeva velika želja je saradnja sa Manjifikom, Stihi bi volio raditi sa Emirom Kusturicom ali mu ne da majka, dok je Gagarina želja Đulijano.

BETTY: Ovog ljeta nastupate na niz muzičkih festivala, a biće tu i samostalnih koncerata. Šta je ljepše raditi?
Helem nejse: Festivali prolaze u druženju, razgovoru, upoznavanju sa medijima, menadžerima, drugim muzičarima i kolegama. A i kratko se svira. Solo koncerti su duži i zahtijevaju mnogo veće pripreme. Ne znamo šta nam je draže. Mi volimo svirati pa kako god. Samo da je bina dobra, razglas vrhunski i svjetla da su OK.

BETTY: Otvarate polako i regionalno tržište. Koliko je ovdašnjim muzičarima danas problem ta iscjepkanost tržišta?
Helem nejse: Pa zavisi. Narodnjacima to nije problem. Oni su puno bolje uvezani. Rock and Roll je mala bara puna krokodila, a publike ima manje nego na fudbalskim terenima. Moraš se baš potruditi da uspiješ van granica.

BETTY: Je li uspjeh koji ste ostvarili donio i finansijsku dobit? Isplati li se danas baviti ovim muzičkim žanrom na Balkanu?
Helem nejse: Nakon što čovjek radi bilo šta, ustrajno, sa jasnim ciljem i dobrim radnim navikama, šansa za neuspjeh ne postoji. Treba biti strpljiv i istrajan. Mi danas živimo od ovoga, doduše ne samo od muzike nego od svih segmenata, ali samo mi znamo kakav je proces bio, koliko iscrpljujuć, koliko je odricanja i ispaštanja bilo potrebno da bi se konačno nešto i naplatilo. Još uvijek je to puka borba za golu egzistenciju, ali kad je duša sita, novčanik može pregurati. Mi smo uvijek zadovoljni i zahvalni Bogu na svim blagodatima.

BETTY: Gdje vidite sebe za 20 godina i u kakvom izdanju?
Helem nejse: Stihomir se vidi u Sarajevu, jer je Sarajlijica ali i velika sarajevska legenda. Gagara se vidi u Sapni jer je Sapna još jedino mjesto gdje se može srcem disati i dušom pjevati. Toshi se vidi u rodnom Odžaku. Za dvadeset godina će Helem nejse biti urezan zlatnim slovima u muzičku istoriju, političku represiju, pozorišnu demistifikaciju, radijsku etiku…

BETTY: Kako se Gagara i Stihomir najbolje odmaraju? Šta ljudima koji dođu iz inostranstva preporučujete da posjete u BiH?
Helem nejse: U posljednje vrijeme slabo imamo vremena za odmor, ali volimo se opustiti na vikendicama, u šumama… Preporučujemo vam kanjon Drine i šume oko nje, Boračko jezero i planinu Prenj, Kupres, Neum, Mostar, Visoko, rijeku Unu, Vrbas, Maglić i Švrakino selo.

 

BETTY: Nađe li se u moru onoga čime se bavite i vrijeme za knjigu? Koliko mladi danas čitaju?
Helem nejse: Mladi danas većinom čitaju Facebook statuse, komentare i vijesti. Knjige su uveliko izgubile na uticaju, ali upravo zbog toga smatramo da su još više dobile na vrijednosti. Danas svako piše, svako izdaje knjige, svako ih prodaje. Postoji milion nekih nagrada i svi su dobitnici nekih priznanja. Mi čitamo većinom stručnu literaturu; medijske postulate i pravila, dakle ono što nam treba za posao.

 

BETTY: Za one koji nikada nisu bili na vašem nastupu, šta mogu očekivati na istom?
Helem nejse: Svakako mogu očekivati svirku punu energije, ritma, plesa, iscjepkanu forama Gagare i Stihomira i povremenim brukanjem kompletnog benda.

intervju-maj-d-enan-aplikacija
Ja'Whaun Bentley Jersey