betty-bih-avgust-naslovna

AMIR KAZIĆ LEO 

Fudbaler pred mikrofonom

Broj 66, avgust 2018.

Na početku karijere stalno su ga upoređivali sa Zdravkom Čolićem kako zbog fizičke sličnosti, tako i zbog sličnosti boje glasa. No, ubrzo je pjesmama „Ivana”, „Ljubi Ljubice”, „Kreni”, „Fatma” izgradio svoj stil. Nizale su se nagrade, pjesme, albumi, koncerti. A onda je napravio malo dužu pauzu tokom koje se posvetio sebi i onima kojima je potrebna nečija ruka podrške. Ovih dana vraća se sa novim pjesmama i novim albumom. Ekskluzivno za BETTY – Amir Kazić Leo.

 

Autor: D. Mrdić

 

BETTY: U posljednje vrijeme objavili ste nekoliko singlova. Je li konačno vrijeme za album?

LEO: Novi album je tu, kada pred vašim čitaocima bude ovaj intervju i on će biti u muzičkim trgovinama. Nadam se da će se dopasti svima koji vole ono što radim već godinama.

 

BETTY: Koliko će se pjesama naći na albumu i ko su autori sa kojima ste sarađivali?

LEO: Biće jedanaest pjesama, a ljudi koji su sa mnom radili na albumu su Amir Karalić, Fayo, Emir Kulenović, Zrinko Tutić , Slavica Lončarić…

 

BETTY: Vaš posljednji singl „Gdje su stali vlakovi” je već izazvao pozitivne reakcije publike i muzički i vizuelno… Otkrijte nam gdje su snimani kadrovi za spot?

LEO: Mogu da vam kažem da sam se i ja oduševio kada sam vidio lokaciju na kojoj snimamo. Mislim da sve to izgleda dosta drugačije uživo, ali smo se ipak potrudili da sve to dočaramo publici koja nije imala priliku da posjeti takva mjesta. Mjesto se nalazi u Istri. U pitanju je jedna stara pruga, koja odavno nije u funkciji i koja na nekim mjestima bukvalno visi u vazduhu, tako da izgleda potpuno nerealno.

 

BETTY: Čini mi se da se ova Vaša pjesma zvukom malo razlikuje od ostalih…

LEO: Pa i sam sam imao dilemu da li objaviti ovu pjesmu, ili neku drugu kao singl. Ali sam na kraju odlučio da je ona prava, baš zato što je drugačija od ostalih. Sudeći po reakcijama publike, mislim da nisam pogriješio.

 

BETTY: Ponekad napišete nešto i za druge… Koliko teško se odvojite od pjesme?

LEO: To uopšte nije teško! Kako ljudi kažu – sudbina je čudna… Nekoliko mojih velikih hitova su zapravo pjesme koje sam napisao za druge. Neke pjesme pošaljem kolegama kada pomislim da su za njih, a da li će im se dopasti – to je već stvar ukusa. Mislim da će uvijek biti onako kako je Bog zamislio, tako da sigurno neću pogriješiti.

 

BETTY: Nedavno ste u Hrvatskoj, gdje godinama živite, dobili i nagradu za humanitarni rad…

LEO: Tako je… To je bilo sredinom juna ove godine! Jako sam sretan i ponosan na sebe zbog toga, i mogu reći da je to najljepša nagrada koju sam mogao dobiti. Za tu nagradu je zaslužna i moja ekipa sa kojom mi nikada nije mrsko preći stotine kilometara, odigrati utakmicu i tako prikupiti sredstva i donirati ih onima kojima je to zaista potrebno. Mi smo za petnaest godina donirali preko milion eura djeci sa posebnim potrebama, djeci bez roditelja… Ono što je jako važno je da smo novac toj djeci uručivali baš mi i da smo sigurni u čije je ruke sve to otišlo!

 

BETTY: Pored ove, u Vašoj biografiji je poduži spisak muzičkih nagrada. Koja Vam je najdraža?

LEO: To je izuzetno teško pitanje. Ono što jedino mogu da kažem je da su nagrade koje dobijam posljednjih nekoliko godina dosta ozbiljnije u odnosu na one sa početka moje karijere. Ja sam nagrade smatrao uobičajenim pojavama i nisu mi bile od velike važnosti, valjda zato što se sa njima često susrećem, međutim tek sada shvatam koliko su za mene bitne i svakako mogu da kažem da sam na svaku vrlo ponosan. Svaka nosi neku svoju priču i za mene su sve podjednako važne, bez obzira gdje sam ih i za šta dobio.

 

BETTY: Nedostaju li Vam festivali, sa kojih ste se takođe obično vraćali sa nagradama?

LEO: Ja sam čovjek koji stvarno voli festivale i naravno da mi nedostaju. Festivali, prije svega, bar za mene, predstavljaju jedno veliko druženje, ali uz pomoć njih i pjesma može vrlo lako „zaživjeti”. Međutim, ulijenio sam se, bar što se festivala tiče, ali i dalje mislim da je to nešto što nam nedostaje, iako su izgubili na vrijednosti i nisu i nikada više neće biti ono što su nekada bili.

 

BETTY: Sa kim od kolega sa estrade se najviše družite, i postoje li danas iskrena estradna prijateljstva?

LEO: Definitivno ima dosta kolega sa kojima se redovno čujem. Uvijek je bitno kod ljudi prepoznati ko je čovjek i to je ono što je presudno kod takvih prijateljstava. Meni uopšte nije bitno ko gdje i šta radi, pa tako od kolega ne razdvajam ni prijatelje koji se ne bave estradnim poslom. Takođe je zanimljivo da ne pričam o muzici sa prijateljima koji se njom bave. Imam svoju „estradnu družinu” sa kojom razgovaram o nekim potpuno drugačijim temama od muzike i mislim da je to sasvim u redu.

 

BETTY: Sa niz kolega ste snimili i uspješne duete. Koja saradnja Vam je najuspješnija i sa kim biste još voljeli „ukrstiti glasove”?

LEO: Što se tiče dueta, uglavnom to diktira pjesma. Ona je ta koja odredi ko će biti osoba sa druge strane mikrofona… Ne bih mogao izdvojiti nekoga sa kim bih posebno volio snimiti duet, jer, opet kažem, to pjesma zna, ali nemam ništa protiv neke nove saradnje što se toga tiče. Imao sam dosta uspješnih dueta, ali je na tom polju pjesma „Kreni” ostavila najveći utisak na publiku. Samo mi je žao što nisam stigao da snimim spot za duet sa Dolores Lambašom, koja nas je prerano napustila, ali pjesma „Ne smijem te voljeti” se i dalje, bez obzira na okolnosti, sluša.

 

BETTY: Privatni život uspješno skrivate od medija. Ko je Leo privatno? Kako provodite vrijeme, šta su vam preokupacije?

LEO: Nikada se nisam previše trudio da bilo šta sakrijem od medija, samo jednostavno živim i privatni život čuvam za sebe… Smatram da je čovjeku nekada i više nego potrebno da se osami i porazgovara sam sa sobom. Donekle mislim i da živim život bez skandala, pa mediji i nemaju potrebu da me provjeravaju i pišu o meni na takav način. U slobodno vrijeme volim da se družim sa dragim ljudima, ali ponekad znam i da se ulijenim… Zapravo, često mi je baš potreban odmor, pa se trudim da ga maksimalno iskoristim. Opuštam se uz filmove i sportske utakmice, fudbal često gledam, ali i igram. Nekoliko puta dnevno izađem vani da igram fudbal ili da trčim, i dosta sam aktivan. U suštini volim sve što i ostali, pratim ono što je aktuelno i ne razlikujem se pretjerano od drugih, bar što se toga tiče.

 

BETTY: Iz BiH ste, živite u Hrvatskoj, izdavali ste i u Srbiji… Čiji je Leo pjevač i gdje je najpopularniji?

LEO: Pa ne znam, to je teško reći. Meni je žao što sam malo zapostavio prostore Crne Gore i Srbije, ali se jednostavno to tako desi. Zaista ne bih mogao reći gdje sam najpopularniji, jer ne znam, ali svakako sada dolaze neke nove generacije i nešto drugačiji muzički stilovi. Često me zovu na nastupe u Makedoniju, Crnu Goru, skoro cijelu bivšu SFRJ i tome se baš radujem!

 

BETTY: Na početku Vaše karijere stalno su Vas upoređivali sa Zdravkom Čolićem. Koliko Vam je to pomoglo, a koliko zasmetalo?

LEO: I sada me ljudi upoređuju sa njim i sve to dugo traje, ali za mene, sa druge strane, predstavlja veliki kompliment. Kada vas neko upoređuje sa najboljim pjevačem ovih prostora, onda je to stvarno nešto posebno! Mada, nekada to za mene predstavlja i teret zbog očekivanja i razmišljanja publike, ali svakako stojim iza toga da ću uvijek biti ono što jesam i ostati onaj isti, pravi ja!

 

BETTY: Odakle nadimak Leo?

LEO: U vrijeme kada sam se počinjao baviti muzikom, bila su aktuelna umjetnička imena… Moj mentor Đorđe Novković je predložio da moj nadimak bude kratak i pamtljiv, i tako smo došli do umjetničkog imena Leo (smijeh). Publika je to prihvatila i tako je sve počelo. Poslije nije imalo smisla nešto mijenjati, niti bježati od toga.

 

BETTY: Koliko se snalazite u kućnim poslovima, a koliko u kuhinji? Šta najviše volite kuhati, a šta jesti?

LEO: U kući se snalazim dosta dobro, valjda zato što sam i kao jako mali morao da naučim dosta toga. Moji su držali ćevabdžinicu, pomagao sam im oko toga i savladao zanat. Nemam problem ni u kuhinji, a ni u kućnim poslovima. Sve to radim sa lakoćom i ništa mi nije teško! U kuhinji mi je roštilj specijalnost, rekoh i zbog čega. Volim jesti i kuhati, i uživam u tome. Kada mi se gosti najave, obrok je vrlo brzo spreman i drago mi je kada se ljudima sviđa to što ja napravim.

 

BETTY: Da niste pjevač, šta biste bili?

LEO: Stvarno ne znam. Možda bih radio u nekoj elektrani, ili nešto tog tipa, pošto sam elektrotehničar po struci. Ili možda neki ugostitelj. Ko zna šta bih bio da nisam ovo što jesam (smijeh)!

 

BETTY: Šta, kada uzmemo Vaš novi album, možemo očekivati da čujemo na njemu?

LEO: U suštini, album je kompilacija dosadašnjih singlova i nekoliko novih pjesama. Mogu reći da će to biti nešto lijepo, zanimljivo i malo drugačije od onoga što je publika očekivala. Zaista sam sretan i zadovoljan i biće to, po meni, jedan jako lijep album u kome su pjesme žanrovski raznolike i zanimljive. Mislim da neće biti pjesama „za preskakati” kada neko kupi CD i to me baš raduje!

 

BETTY: Moto koji Vas pokreće?

LEO: Moj moto je oduvijek bio „Misli i radi dobro”… Treba pomagati drugima i, kako rekoh, misliti i raditi dobro! Koliko god da mislimo da smo jaki i da možemo sve da podnesemo, dešavaju se situacije kada shvatimo da smo manji od makovog zrna i da neka viša sila upravlja nama, a ne mi njom! Samo treba voljeti i u ljudima tražiti dobro, a ono loše zaboraviti…

betty-bih-avgust-naslovna-app