naslovna-betty-magazin-april-2020-bih

Darko Rundek

Na dobroj strani svijeta

 

Broj 86, april 2020

Prije više od 40 godina osnovao je grupu Haustor, a već dvije decenije nastupa solo, uz pratnju Cargo tria, ili malo većeg Cargo orkestra. U posljednje vrijeme nastupa i sa Jazz Radio Zagreba. Muzičar, pozorišni režiser, ekološki aktivista…
Ekskluzivno za BETTY– Darko Rundek.

 

Autor: D. Mrdić

 

BETTY: Čime se bavite ovih dana?
Darko: Uglavnom sviram. Ima me posvuda u regionu, a preostalo vrijeme provodim u studiju završavajući nekoliko albuma, ma koliko to čudno zvučalo. Ova 2020. godina za mene će biti diskografska, pošto planiram izdati čak tri albuma.

BETTY: Kako izgledaju koncerti na aktuelnoj turneji, odnosno šta sve svirate? Pretpostavljam da vi želite predstaviti nove pjesme, ali da publika želi čuti i one stare?
Darko: Repertoar pravimo metodom pokušaja i pogrešaka (smijeh). Jedno veče sviramo jedan repertoar, pa ga onda za naredni put promijenimo, doradimo, neke pjesme izostavimo, dodamo neke druge i tako. Osluškujemo i šta publika želi čuti, ali i gledamo da to ima neku priču, da i mi, izvođači na bini budemo ispunjeni i zadovoljni. Postoji taj jedan dio repertoara koji je, moglo bi se reći obavezan, publika mora čuti neke pjesme koje su im prirasle srcu i za koje su se vezali, a s obzirom da snimamo te nove albume, imamo mnoštvo pjesama koje želimo takođe podijeliti sa publikom, osjetiti njihovu povratnu reakciju. Tokom ove moje četiri decenije, čak i nešto duže na sceni, skupilo se dosta toga, tu su i neke lijepe pjesme koje rijetko ili gotovo nikako ne izvodimo, a koje želimo ponovo vratiti na svjetlo. Kad to sve posložimo – dobijemo repertoar.

BETTY: Kada pričamo o tim novim pjesmama, otkrijte nam kako su nastajale? U koji muzički žanr bi se dale svrstati, s obzirom da zvuče malo drugačije od onoga što ste do sada svirali?
Darko: Ovaj bend se okupio povodom turneje Apokalipso Now koja je započela prije gotovo tri godine, a kojom smo željeli obilježiti dvije decenije od izlaska albuma Apokalipso. U bendu su uglavnom mladi muzičari koji žive u Zagrebu. Naš prvi zajednički diskografski projekat bio je album Mura, Mura koji smo izdali prije godinu dana sa Andrejom Kurelec Košavić, na kojem ona izvodi međumurske pjesme, a mi je pratimo na jedan muzički dosta neobičan način. Sada spremamo niz zanimljivih priča vezanih za taj album, ići ćemo na turneju po Japanu, Kini i brojnim drugim zemljama. Moje pjesme su mahom ljubavne, sa tim da ta ljubavna priča nije samo na nivou odnosa muškarca i žene, na nivou strasti i zaljubljivanja, nego simbol božanske ljubavi, principa koji je stvorio ovaj svijet. Ljubav je sigurno jedan od načina da se povežemo sa Bogom.

BETTY: Da li je ono što svirate u stvari world music?
Darko: Pa recimo da. Ekipa koja svira sa mnom je veoma kreativna, snimili smo nekoliko session-a na kojima smo pravili pjesme svirajući, bez neke prethodne pripreme. To će činiti jedan dio novog albuma, dok će drugi sačinjavati niz pjesama koje smo izvukli iz tog ugođaja muziciranja i posebno ih aranžirali, tako da će to najvjerovatnije biti dvostruki EP. Jedan će biti onako siroviji, a drugi mekši, studijski upakovan.

BETTY: Pripremate i jednu zanimljivu jazz priču…
Darko: Upravo i to snimam, tako da će ove godine, kao što rekoh na početku, biti malo previše mojih izdanja. Riječ je o saradnji sa Jazz orkestrom Radio Zagreba, tu smo odabrali 12 pjesama koje rijetko izvodim, a imaju taj duh jazz muzike i mogu biti inspirativne za Big band. Prije samog ulaska u studio odsvirali smo i nekoliko vrlo uspješnih koncerata.

BETTY: Nastupate na velikim koncertima, ali i u klubovima, gdje je kapacitet dosta manji. Koji prostor vam kao muzičaru najviše odgovara?
Darko: Draži su mi nastupi u manjim prostorima, ali volim i velike koncerte, posebno one na otvorenom. Na tim intimnijim bolje osjetite emociju, na onim velikim energiju.

BETTY: Ko je u prvim redovima na tim velikim koncertima?
Darko: Pa, uglavnom mlađa publika, ona od 20 do 30 godina. Ovi stariji su iza, ili sa strane, oni se više fokusiraju na muziku, zvuk. Jako sam ponosan na činjenicu da na naše koncerte dolaze i tinejdžeri, ali i ljudi u 70-im godinama života, koji su se zakačili nekada ranije za taj zvuk i tu priču i ostali joj vjerni do danas.

BETTY: Koju pjesmu ste napisali najbrže, a kojoj je trebalo dosta vremena da sazri?
Darko: Neke su, kako se to kaže, izašle u jednom dahu, druge su nastajale godinama. Apokalipso je stvaran 20 godina. Nedostajale su mi neke riječi, rime, jedan bridž koji je sve razriješio.

BETTY: Pratite li vi dešavanja na muzičkoj sceni u regionu i ima li izvođača koji se posebno izdvajaju?
Darko: Pratim onoliko koliko stižem, mada moram priznati da nemam baš previše vremena za to. Svidio mi se bend Repetitor. Slušao sam ih i uživo, odlični su.

BETTY: Družite li se sa kolegama sa muzičke scene? Sa kim se češće čujete, susretnete?
Darko: Nije to neki veliki krug. Sa Kojom iz Discipline kičme sam u kontaktu, mada nisam uspio otići na koncerte čiji je cilj da pomognu njegovo liječenje i vjerujem da ću naći načina da to ispravim. Sa njim sam se susretao gotovo svaki put kada bih išao u Beograd. U Sarajevu pijem kafu sa Dinom Šaranom iz grupe Letu štuke, sa Đanijem Pervanom koji je svirao jedno vrijeme u mom bendu, u Zagrebu nemam baš neke kontakte, ali često se vidim sa Davorom Gobcem, Jurom Novoselićem, Caprijem, i to uglavnom kada su u pitanju neka događanja.

BETTY: Zagreb, Brač, Pariz… Gdje ste najčešće stacionirani?
Darko: Zavisno koje je doba godine i šta radim, u jednom sam od ta tri mjesta. Naravno, ako nisam na turneji, što je jako čest slučaj. Istina, te turneje nisu kakve su nekada bile, ne putuje se po nekoliko mjeseci od mjesta do mjesta, nego se uglavnom svira vikendom, dok ste radnim danima ponovo kući, ali to je to novo doba. Moramo se navikavati.

BETTY: Aktivni ste zagovornik zaštite prirode. Jesmo li otišli predaleko i ima li nade da ćemo ipak sačuvati planetu?
Darko: Ljudi se danas ponašaju izgubljeno. Sa jedne strane su izgubili svoju tradicionalnu funkciju, sa druge u ovim modernim vremenima su razorili život oko sebe, sada se bave nekim minornim stvarima ne bi li se taj mehanizam rasta potrošnje održao, što je očito neodrživo. Sada, čini mi se, čekamo da to sve pukne, pa da pokušamo naći neki novi modus opstanka na planeti. Uglavnom, situacija je jako kritična. Krenimo od toga da industrijska proizvodnja mesa devastira šume, zagađuje vode, sve te silne krave ispuštaju ogromne količine metana koji stvara mnogo veći efekat staklene bašte, nego li CO2, pa sve do ove plastike koju ljudi razbacuju na sve strane. Mislim da je izlaz da se okupimo i pokušamo riješavati probleme, jedan po jedan.

BETTY: Pomenuli ste proizvodnju mesa. Već duže vrijeme ste vegan. Kako ste se odlučili na taj korak?
Darko: Ta odluka nije došla zbog izgleda tijela, kao kod nekih, došla je prije svega iz osjećaja odgovornosti prema sebi i prirodi. Priznajem da volim ukus mesa, odrastao sam uz domaću kuhinju, i danas mi zamiriše, ali mi ga se nije teško odreći, jer i u biljnoj prehrani ima jako mnogo ukusnih stvari i smatram da je to jedna od mojih najboljih odluka.

BETTY: Prošle godine obilježili ste četiri decenije na sceni. Šta vas je vodilo kroz sav taj period, koja misao, ideja?
Darko: Izgleda da mi je Bog dao malo talenta, volim svirati, pa mi nije žao gubiti vrijeme na svirke i putovanja. Imam osjećaj da u ukupnom svjetskom zbiru dobrih i loših stvari to što radim spada u prvu grupu i to me čini sretnim.

intervju-maj-d-enan-aplikacija