Srce Sarajeva

Baščaršija i baščaršijska kaldrma najbolje oslikavaju istoriju, ali i dušu Sarajeva – šarenilo, mnoštvo trgovina, zanatlija i zanata koji odolijevaju zubu vremena, lokala sa poznatim sarajevskim ćevapima i tradicionalnom kafom u džezvama i fildžanima.

 

Autor: I. Malešević

 

Ne možete posjetiti Sarajevo, a da zaobiđete srce ovog grada – nadaleko i naširoko poznatu Baščaršiju. Bilo da želite upoznati Sarajevo, tradiciju i naslijeđe ovog kraja, zaviriti u njegovu istoriju, ili jednostavno kupiti suvenir koji ćete ponijeti kao uspomenu na ovaj grad, Baščaršija je idealno mjesto. Uz to, ovdje možete pojesti nezaobilazne sarajevske ćevape u jednoj od brojnih ćevabdžinica i popiti pravu tradicionalnu kafu, koja se priprema i poslužuje u posebnom posuđu – džezvama i fildžanima, a najčešće uz nju dolazi i tradicionalna slastica rahat lokum. Koliko je tradicija pravljenja i pijenja kafe na ovom podneblju važna, pokazuje i činjenica da postoji više „vrsta” kafe: kafa razgalica (prva jutarnja kafa), kafa razgovoruša (kasnija jutarnja kafa, koja se pije u društvu) i kafa sikteruša (poslužuje se gostima na kraju i znak je da je vrijeme za razlaz). Koju god da budete pili, vjerujemo da ćete uživati u njoj, jer Sarajlije su nadaleko poznate po pravljenju kafe.

Istorijski i kulturni centar Sarajeva

Da je Baščaršija oduvijek bila glavna čaršija u gradu potvrđuje i njeno ime, koje potiče od riječi „baš”, što na turskom znači glavna. Na ovoj čaršiji, koja leži na sjevernoj obali rijeke Miljacke, nalazi se i sebilj, drvena fontana izgrađena u 18. vijeku, koja je nekada bila mjesto susreta. Riječ sebilj je arapskog porijekla i označava „zgradu na putu u kojoj ima vode”, pa ne čudi što je u njoj nekada bio službenik koji je punio posude vodom i dijelio ih žednim prolaznicima. Putopisac Evlija Čelebija spominje da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja, a većina njih je uništena u požaru koji je zahvatio grad 1697. godine. Do danas je sačuvan samo ovaj sebilj na Baščaršiji, koji je po uzoru na izgorjele projektovao austrougarski arhitekta Alexander Wittek, a koji je izgrađen 1913. godine. Danas je Sebilj jedna od najfotografisanijih znamenitosti na Baščaršiji, kako zbog svog istorijskog značaja i ljepote, tako i zbog jata golubova koji se okupljaju oko Sebilja i koje posjetioci mogu hraniti. Stari grad poznat je i po „Baščaršijskim noćima”, jednom od najvećih ljetnih festivala kulture u BiH, koji se tradicionalno održava tokom jula, a dovodi veliki broj pop, rok, džez i drugih izvođača iz cijelog regiona. Tokom njegovog trajanja na ulicama Sarajeva se pjeva, pleše, zabavlja, veseli, a ova manifestacija svako ljeto privuče u grad oko 150.000 ljudi.

Baščaršija kroz vijekove

Baščaršija je nastala 1462. godine, a smatra se da ju je osnovao turski namjesnik Isa-beg Ishaković, kada i Sarajevo, kao središte Osmanske vlasti. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u Sarajevu gdje još uvijek možete vidjeti i osjetiti duh nekog prošlog, davnog vremena. Možete vidjeti zanatlije koje obrađuju bakar, metal, kuju, izrađuju suvenire ili obuću… Nekoliko vijekova ranije, u 16. vijeku, postojalo je čak 80 različitih vrsta zanata koji su podijelili samu čaršiju. U svakoj ulici nizali su se dućani sa jednim ili više srodnih zanata – kovači, kazandžije, sarači, kožari, bravari, abadžije, a i danas mnoge ulice na Baščaršiji nose ime po zanatima koji su se u njima obavljali. Šesnaesti vijek je ujedno period kada Baščaršija doživljava svoj najveći uspon – gradi se niz trgovačkih objekata. Gazi Husrev-beg je 1530. godine sagradio čuvenu Begovu džamiju, jedan od najznačajnijih spomenika sakralne islamske arhitekture na Balkanu, a kasnije oko nje i neke danas najvažnije istorijske objekte: Tašlihan, biblioteku, medrese, hamam, bezistane, imaret, sahat-kulu. Koliko je Sarajevo bilo važan centar trgovine na Balkanu pokazuje i podatak da je postojalo desetak hiljada trgovačkih i zanatskih dućana i tri bezistana, od kojih danas još uvijek postoje dva – Gazi Husrev-begov bezistan i Brusa bezistan. U 17. vijeku Sarajevo je pogodio zemljotres, a zatim i par požara koji su poprilično promijenili izgled ovog grada i same Baščaršije. Sa austrougarskom okupacijom, 1878. godine, strani arhitekti su htjeli Sarajevo pretvoriti u moderni evropski grad. U tome im je pomogao još jedan požar koji je zahvatio stari grad, zbog kojeg je današnja Baščaršija upola manja nego što je bila prije.

Grad se polako modernizuje, zanati izumiru, a stare sarajevske zanatlije koje sretnete lutajući baščaršijskom kaldrmom potvrdiće vam da se glavna čaršija do danas mnogo promijenila. Ali, iako izmijenjena i modernija, Baščaršija je i danas spomenik pod zaštitom države, kulturno-istorijski centar Sarajeva i nezaobilazno mjesto za sve turiste i posjetioce Sarajeva.

Grad na Miljacki

Često ćete čuti kako Sarajevo zovu i „grad na Miljacki”, jer leži na obalama ove rijeke koja svoj 35,9 km dug put završava ulijevanjem u rijeku Bosnu. Preko Miljacke, koja se posljednjih godina bori sa niskim vodostajem i zagađenošću, proteže se na desetine mostova, od kojih neki potiču još iz doba turske vladavine. Najstariji su: Kozija ćuprija, Šeher-Ćehajina ćuprija i Careva ćuprija u starom dijelu grada, ali treba spomenuti i mostove Skenderija, Ćumurija, Drvenija, Čobanija, Ajfelov… Svi ovi mostovi daju poseban šarm prijestonici BiH. Osim mostova, Sarajevo je poznato i po olimpijskim planinama kojima je okruženo. Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica i Trebević omiljena su destinacija lokalnog stanovništva kako tokom zimskih, tako i tokom ljetnih mjeseci. Ne treba izostaviti ni istorijsko naslijeđe koje potiče još iz osmanskog doba, konake, hanove, bezistane, spomenike, ali ni kulturne manifestacije koje u Sarajevo svake godine dovedu turiste iz cijelog svijeta. Centralno mjesto svakako zauzima Sarajevski filmski festival (SFF), koji se održava od 1995. godine, i tokom čijeg trajanja Sarajevo i Baščaršija vrve od stranih i domaćih turista, glumaca, redatelja, scenarista, zaljubljenika u filmsku umjetnost i dobre filmove…

Ja'Whaun Bentley Jersey