Moć adrenalina

Autor: V. Toković

Postoje među nama ljudi koji jednostavno ne mogu bez uzbuđenja. Njima nisu dovoljni izazovi koje svakodnevni život postavlja. Oni uvijek traže više, a ekstremni sportovi im upravo to i pružaju. Skok u ponor definitivno nikoga ne može da ostavi ravnodušnim.

Često čujemo da ljubitelje ekstremnih sportova nazivaju i adrenalinskim zavisnicima. Zato ćemo za početak da se podsjetimo kako dolazi do lučenja ove hemijske supstance. Najveći dio adrenalina, ili epinefrina, nastaje kao proizvod rada srži nadbubrežnih žlijezda. Ovaj hormon ima ulogu da pripremi naše tijelo za situacije u kojima moramo da reagujemo kako bismo odgovorili na eventualnu opasnost. Bilo da ćemo se odlučiti za hvatanje u koštac sa prijetnjom, ili za bijeg, adrenalin utiče na pojave kao što su ubrzanje rada srčanog mišića, uvećanje koncentracije glukoze u krvi, podizanje temperature i tako dalje. Ovakvo stanje predstavlja baš ono za čime posvećenici ekstremnih sportova tragaju. „Uzbudljivo” je isuviše slaba riječ za njihove pojmove. Oni žele nešto što će ih zaista protresti, nešto što će izazvati adrenalinsku navalu koja dopire do svake ćelije u organizmu. Čim se to iskustvo završi, oni kreću u potragu za sljedećim izazovom.

Ko je izmislio bandži?

Vanuatu ostrva u Pacifiku naseljena su prije oko 3.300 godina. Evropljani su ih prvi put otkrili početkom XVII vijeka. Tamošnja plemena su imala svoju kulturu i običaje koji su se poprilično razlikovali od evropskih. Jedan od tih običaja odnosio se na proces inicijacije kroz koji je svaki dječak morao da prođe da bi ga zajednica prihvatila kao odraslog muškarca. Ritual se sastojao u tome da cijelo pleme dođe do najvišeg drveta u okolini. Zatim bi se dječak kome je došlo doba da pređe u svijet odraslih penjao do vrha za koji je vezivao relativno elastičnu lijanu. Drugi kraj lijane vezivao je oko svojih skočnih zglobova. Sve što je nakon toga trebalo da uradi jeste da skoči i da se nada da će lijana da ublaži pad. Iskustvo starijih pripadnika plemena sprječavalo je da lijana bude predugačka, tako da su mladići uglavnom prolazili kroz ceremoniju lijepo ugruvani, bez većih povreda. Ne zna se kada je tačno otpočela ova praksa, ali je sigurno da je to bilo vijekovima prije dolaska bijelih istraživača.

Skok bez dozvole

Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, perspektivni školarci Dejvid Kirk i Sajmon King bili su članovi Oksfordskog kluba opasnih sportova. Njih dvojica su izveli prvi zvanično zabilježeni bandži skok, 1. aprila 1979. godine. Poduhvat se sastojao od vezivanja elastične užadi za ogradu visećeg mosta Klifton, u Bristolu. Hrabri momci su improvizovali sigurnosne pojaseve kojima su se prikačili na drugi kraj užeta, prekoračili ogradu i otisnuli se u 76 metara dubok ambis. U planiranju cijele akcije su propustili da obavijeste policiju o svojim namjerama, tako da ih je nakon oporavka od skoka čekalo privođenje i dugačak razgovor u lokalnoj policijskoj stanici.

Gdje god vidiš zgodno mjesto ti izvedi bandži skok

Nije prošlo mnogo vremena do još jednog hapšenja zbog neovlaštenog skoka. Ovoga puta slobode je lišen Novozelanđanin A. J. Heket, i to nakon skoka sa Ajfelovog tornja. Heket je karijeru skakača počeo u rodnom Ouklendu, inspirisan poduhvatom oksfordskih momaka. Veoma brzo je uvidio da, pored uzbuđenja, ova aktivnost može da mu donese i lijepu zaradu, pa je počeo da organizuje bandži skokove za sve zainteresovane. Njih je iz dana u dan bivalo sve više, a interesantno je da su pripadnici plemenskih zajednica sa Vanuatua podnijeli tužbu protiv ovog momka. Smatrali su da on nema pravo da koristi nešto što su smatrali dijelom sopstvene tradicije.

Osam sekundi slobodnog pada

Osam sekundi ne izgleda toliko dugo ako ih provedete posmatrajući omiljenu seriju. Međutim, ako ih utrošite tako što prvo skočite sa 134 metra visine, a onda čekate da li će vas oprema zaista zaustaviti prije nego što tresnete o dno kanjona, onda one mogu da potraju čitavu vječnost. Ovo iskustvo možete da doživite na Novom Zelandu, u kanjonu rijeke Nevis, blizu Kvinstauna. Adrenalinsku pripremu za skok potpomaže to što se do ove lokacije stiže kozjim stazama, a sam skok se obavlja iz kabine okačene na kablove razapete iznad ambisa.

Ako ste već na Novom Zelandu, onda možete da posjetite i viseći most koji povezuje litice Kavarau kanjona. Pomenuti gospodin Heket je baš ovdje počeo sa komercijalizacijom sporta, a do sada je skok sa visine od 43 metra ovdje izvelo preko pola miliona ljudi.

Vulkan radi, slobodno skočite

Za prosječnog čovjeka let helikopterom predstavlja događaj koji se godinama prepričava na porodičnim skupovima. Budući da ovdje pišemo o osobama čije potrebe za uzbuđenjem izlaze iz uobičajenih okvira, onda je helikopter samo dio priče. On služi da vas doveze iznad grotla aktivnog vulkana Viljarika u Čileu. Zabava se sastoji u tome da bandži skok izvodite direktno iz letjelice prema užarenoj lavi. Zatim se helikopter okrene i vrati se na aerodrom. Da li smo vam napomenuli da vas tokom povratka ne vraćaju u kabinu, već ostajete okačeni na bandži uže? E pa, i to je dio zabave. Budući da ovo zadovoljstvo košta oko 8.000 dolara, bilo bi lijepo i da vam se dopadne, mada lokalni vodiči kažu da i nema mnogo zainteresovanih za ponovni skok.

Neodoljivi mostovi Evrope

Graditelji mostova vjerovatno nisu računali na to da će njihova djela biti toliko izazovna bandži skakačima. S druge strane, svaki iskreni zaljubljenik u skokove uzdrhti kada vidi i malo više drvo, a kamoli građevinu čija najviša tačka prelazi 100 metara. Ukoliko tragate za popularnim lokacijama za bandži u Evropi, preporučujemo Švajcarsku i Austriju. Most Evropa spaja padine austrijske doline Vip. Na 192 m visine iznad rijeke Zil nalazi se početna tačka za skok. Samo dva metra niži, ali ništa manje uzbudljiv, je švajcarski Niuk most u Val Danivijeu. Dok ste u Švajcarskoj možete da posjetite i branu Verzaska. Tu na licu mjesta možete da vidite odakle je skakao Džejms Bond u filmu „Golden Eye”.

Da li je ono dolje krokodil ili tigar?

Odgovor na ovo pitanje zavisi od toga da li ste za mjesto skoka izabrali Viktorijine vodopade u Africi, ili mjesto Tatopani u Nepalu. Stari željeznički most smješten na granici Zimbabvea i Zambije pruža divan pogled na jedan od najmoćnijih svjetskih vodopada. Od talasa rijeke Zambezi vas dijeli tačno 111 metara slobodnog pada. Krokodili su malo udaljeniji, ali ne zaboravite da se brzo kreću.

Nepalsko odmaralište Last Resort vam uz bandži skok sa 160 metara visine nudi i obilje drugih uzbuđenja. Tu su spuštanje splavom ili kajakom niz planinske brzake, slobodno penjanje i šetnja džunglom. Povedite računa da se ne šetate u vrijeme kada tigrovi idu u nabavku, iako ne sporimo da bi takav susret izazvao lučenje adrenalina.

Da li je ovo stvarno opasno?

Povrede u ovom sportu nisu česte. Praktično bi bile eliminisane kada bi se svi pridržavali definisanih pravila. Jedna grupa pravila odnosi se na ispravnost opreme. Tehnologija je daleko odmakla, iz godine u godinu se izrađuju sve izdržljiviji i kvalitetniji materijali koji omogućavaju još veći nivo bezbjednosti. Međutim, čovjek je taj koji mora da izvrši kontrolu svih elemenata, i tu ponekad dolazi do greške. Druga grupa pravila odnosi se na zdravstvene predispozicije skakača. Problemi sa pritiskom ili kičmenim stubom su ozbiljna indikacija da bi trebalo da se vratite šahu. Ljekarska kontrola prije skoka bi trebalo da bude obavezni dio procedure, baš kao i uplata odgovarajućeg osiguranja.

Ja'Whaun Bentley Jersey